isu baš svi u Umagu, a ni u Hrvatskoj općenito, prije desetak dana
bili sretni kada se na finalu teniskog turnira ukazao najbolji tenisač
svijeta NOVAK ĐOKOVIĆ, pa ga protokol smjestio, ni manje ni više, ni
bliže ni dalje, nego do predsjednice države KOLINDE GRABAR KITAREVIĆ. To
što je Đoković desetak dana krstario sjevernim Jadranom, svratio kod
Radeta Šerbedžije na Brijune, skoknuo do Kolinde u Umag, i to baš u
danima konsenzualno oktroirane žalosti u Srbiji i Republici Srpskoj,
raspametilo je njegove srpske sunarodnjake. Teško je optužen da je tim
nepromišljenim vršljanjem, ribanjem i ribarskim prigovaranjem „bacio
so(l) na ranu hiljadama srpskih žrtava“ stradalih u Hrvatskoj, a i šire.
Đoković se nije na tome zaustavio, nego je po balkanoidnoj logici
„oko za oko, zub za zub“, bolnu čeljust išao liječiti kod privatnog
zubara u Sloveniji. Da se takvo što, zubobolja usred odmora dakle,
desilo, recimo, ROGERU FEDERERU, istog bi časa desetine švicarskih
dentista-specijalaca izvršile desant na njegovu jahtu i saniralo mu
zubalo. Đoković jok – on ušetao u prvu stomatološku radnju u Sloveniji,
počastio osoblje buketom cvijeća i požalio se: „Dobar dan, ja sam Novak,
boli me zub, pomažite, prijatelji, ako Boga znate.“ Pored ostalog, i
zato je Novak prvi i najbolji – jer je jedinstven i jer je
najnormalniji.
U prvoj izjavi, nakon nestvarne pobjede u Monte Carlu, naš atletičar
AMEL TUKA objašnjava kako je provodio vrijeme, razbijao nervozu pred
povijesni nastup na Dijamantnoj ligi: „Nisam imao tremu, šetao sam tog
popodneva sa našim curama Sandrom Perković i Ivanom Španović“. Hm,
„našim“, kojim, bolan „našim“, Amele, vrištali su bošnjački patrioti po
društvenim mrežama (prvog dana Bajrama i sedam dana nakon godišnjice
genocida u Srebrenici).
Danas Tuka najavljuje da će do Svjetskog prvenstva u Pekingu otrčati
još dvije, u vrh glave tri trke. Prva je na rasporedu već sutra:
pojačati će Atletski klub „Radnički“ iz Kragujevca na državnom prvenstvu
Srbije. „Imam dobre prijatelje, raju u Kragujevcu, obećao sam im još
prošle godine, kad nisam bio najbrži na svijetu, da mogu računati na
mene kad god im ustrebam, pa je red da to obećanje i ispunim“, kazao je
Amel. Otrčao je u dresu kragujevačkog „Radničkog“ Tuka ta svoja dva
kruga na srbijanskom državnom prvenstvu, pobijedio, naravski, rezultatom
deset sekundi sporijim od onoga iz Monte Carla, usrećio kragujevačke
prijatelje. Prije toga najbrži kakanjski Zeničanin glatko je odbio
nastupe na dijamantnim mitinzima u Londonu i Stockholmu, na kojima se
mogao dočepati finih para/honorara. Malo su koje novine u BiH tu Tukinu
„avanturu“, gostovanje u Srbiji uopće registrirale, jer se jednostavno
ne uklapa u kolekivnu recepciju; šta naš ponos, „zlatni ljiljan naš“,
„bošnjački div“… ima raditi, trčati u Srbiji u kojoj čak ni Novak
Đoković ne dolazi ljetovati, nego se smuca po neprijateljskim,
nesigurnim teritorijalnim vodama, uključujući i Piranski zaljev.
Samo su dvojica sportaša iz „regije“ najbolji na svijetu u
poslovima kojima se bave: Novak Đoković u tenisu i Amel Tuka na srednjim
prugama – prepametni su i preodgovorni i jedan i drugi da bi se
zadovoljili uskim, palanačkim kriterijumima i ograničenjima „nacionalnih
heroja“!
Izvor : Slobodna Bosna