tvoji dečki skinuli su mi sa fejsa tekst “Otvoreno pismo šupcima” jer
su neki šupci popizdili zbog sadržaja. Moje je pismo, navodno, govor
mržnje, a mržnji na fejsu nema mjesta. Ha, ha, Mark, ovo zaista prvi put
čujem. Moje pismo šupcima nije “govor mržnje”, moje je pismo govor
ŽRTVE, a to je bitna razlika. Ja sam žena, dakle, žrtva. Za razliku od
muškaraca, posebno bijelih Amera čije se bogatstvo mjeri u milijardama
dolara, ja nemam moć. Mogu samo vrištati. To i činim.
Naravno da samo kretenu može pasti na pamet da sam pisala svim
muškarcima. Mark, jesi li čuo za hiperbolu? Sin mi je rekao, on mi
tekstove uređuje i stavlja na fejs, da si mu zabranio pristup fejsu na
dvadeset i četiri sata. Ako te ne posluša slijedit će oštrija kazna.
Što ćeš mu učiniti? Što krivomislećoj sirotinji koja živi bogu iza
nogu čine bijeli, bogati Ameri? Uvalit ćeš mu glavu u zahodsku školjku
dok ne prizna ili krepa? Gađati ga tromblonom? Dronom? Baciti mu bombu
sa osiromašenim uranom na garsonijeru kupljenu na kredit?
Ej, Mark. Znaš tko si ti? Jebeni, bahati, bijeli, bogati Amer koji
misli da se lovom može zabraniti pravo na mišljenje, pravo na stav,
pravo na jebenu HIPERBOLU. Može trenutno, ali ništa ne traje dovijeka
pa neće ni američko divljaštvo.
Jasno mi je da nekoliko napaljenih mužjaka pogođenih mojim tekstom,
ni jedan muškarac iz mog kruga prijatelja nije se prepoznao, može od
tebe zatražiti da makneš moj tekst. Zato jer si i ti šupak. Da nisi bio
bi manje osjetljiv. Ne, nisam ljuta. Uostalom, tko želi pročitati što
sam napisala neka ukuca www.rudan.info
Pišem ti jer imaš dvije kćeri. Zapamti, i njima će život biti pakao samo zato jer su žene. Tvoja lova im neće pomoći da budu manje žene i manje žrtve. Kao što ovo pismo tebe neće prosvijetliti.
Eto, ja napisah, a ti briši.
Vedrana Rudan, žena