Ne morate mi vjerovati, ali zaista u posljednje vrijeme ne pratim
hrvatsku političku scenu. Nikad se na nju nisam posebno palila, jasno mi
je da sam nemoćna u ratu protiv kriminalaca. Moj je stav bio i ostalo,
jebalo se, jebe se i jebat će se našim političarima i za Tita i za Za dom spremni
i za Jasenovac, za fašizam, nacizam, nacionalizam, LOVU NAM DAJTE!,
jedini je njihov poklič. Ogromna većina naših građana ga čuje, oni
kojima je bio nepodnošljiv otišli su trbuhom za Irsku, Švedsku, Dansku,
Njemačku…
Pa
ipak, koliko god bila zgađena i rezignirana, s vremena na vrijeme
popizdim. To s vremena na vrijeme je, primjerice, danas. Onda postanem
fašistica, bolesna lokalpatriotica, nacistkinja. Srećom, to se u
Hrvatskoj nosi otkako su je u džep strpali pa mi na ovom tekstu nitko ne
može i neće zamjeriti. Ja sam samo ženska u trendu.
Elem, čitam danas kako u Hrvatskoj djeca ne mogu učiti informatiku
već u prvom razredu jer je školski program prenatrpan, ako nešto ubaciš
drugo moraš izbaciti. Pametni ljudi koji poput sveznajućeg Puhovskog
znaju da je Hrvatska katolička zemlja poručuju, iz programa nikako ne
izbaciti vjeronauk. Znamo da je svijet napravio dragi Bog, ako je svijet
onda je i Hrvatsku, bilo bi strašno da dječica u prvom razredu ne znaju
tko im je Otac. Elem, opet pišem “elem” iako znam da to nije hrvatska
riječ, što mi je danas, vjeronauk mora ostati, a ostati mora i sve
ostalo.
Trenutno je gorući hrvatski problem ostaviti u Jasenovcu nekakvu ploču na kojoj piše Za dom spremni,
iako bi bilo pravilnije Za Dom spremni, u ovom je pokliču Dom Hrvatska,
ili je maknuti? “Dom” je drugo ime za Hrvatsku kao što je Lijepa Naša
drugo ime za Hrvatsku iako nepismeni novinari u svakom tekstu Lijepu
Našu pišu kao Lijepa naša. A da u prvi razred uvedemo pravopis? Kad se
trpa, nek’ se trpa. Malo sam skrenula sa putanje, ajm kaming bek! Ja sam
da se ploča makne jer mi fašizam ide na kurac, NDH posebno.
Ovih dana, možda je to danas, Trg maršala Tita u Zagrebu promijenit
će ime. Smeta li me to? Iskreno, najiskrenije, ne. Zagreb ne doživljavam
gradom koji ima neke veze sa mnom. U tom gradu je najveća faca nehrvat.
Šta je? ŠTA JE? Ja sam fašistica, primitivna, divlja, ljudima brojim
zrnca…
Ej, koji vam je kurac? Već sam rekla, to se nosi! Zato urlam, SAMO
HRVAT SMIJE MJERITI MOJE HRVATSTVO! Samo HRVAT! Samo HRVAT smije šetati
od ekrana do ekrana i srati pizdarije na temu NDH, Tita zločinca i ploče
u Jasenovcu. Nehrvati neka metu u svojoj kući. Valjda je imaju? Vidite
kako misli Hrvatica i kako bi trebali misliti svi Hrvati i sve
Hrvatice. Ali, ne! Vi ste govna koja mrzite sve što je vaše i
dozvoljavate nadrkanom kepecu strancu da vam lupa ritam. Bolesnici.
Bolesnice.
Srećom po mene, živim u Rijeci. Vi vjerojatno mislite da je Rijeka u
Hrvatskoj, ali NIJE! U mom gradu moj je unuk Krešo učio informatiku u
prvom razredu osmogodišnje škole. U mom gradu postoji Titov trg. Tu će i
ostati! U mom gradu postoji prekrasna džamija, ali ni jednom Muslimanu
ne pada na pamet da meni crta tko je pravi Hrvat, tko je prava Hrvatica,
što je Hrvatska, a što Za dom spremni.
Ni meni ne pada na kraj pameti da ja bilo kojem Muslimanu ili
Muslimanki držim predavanja na temu njihovih pozdrava, imena trgova, ni
uloge njihovih junaka u njihovoj povijesti. Ja sam pristojna ženska.
Svi hrvatski “lijevi” i svi hrvatski “desni” i gospodin Puhovski
Sveznajući optužit će me da širim fašističku tezu. Da su ljudi ljudi i
da je nebitno tko je Musliman, a tko Hrvat, a tko Srbin. Haha, hahahaha,
buahahbuahabuahahaha! U Hrvatskoj?
Buuuuuuuuuuuuuuuuuuuhaaaaaaaaaaaaaaaaaaaahaaaaaaaaa.
Krepat ću od smijeha. Tko vas jebe, licemjerna gospodo. Vi od svog
fašizma živite, a ja svoj “fašizam” širim za dušu. I da, živim za dan
kad će na ulasku u Rijeku osvanuti ogromna ploča s
natpisom OVO NIJE HRVATSKA. Ako je neki Hadžibadži kepec pokuša srušiti i
krene mi objašnjavati što je Hrvatska otkinut ću mu jebenu nehrvatsku
glavu.
Odjebite više! ZVFS! Za Vedranin fašizam spremna!