Ratni zločinac Dario Kordić sletio je u Zagreb. Kordić je bio osuđen na dvadeset i pet godina zatvora jer je naredio likvidaciju civila u bosanskom selu Ahmići. HVO, Hrvatsko vijeće obrane, za one koji ne znaju što kratica znači, u Ahmićima je pobilo 116 civila. Umoreno je 35 žena i jedanaestoro djece. Svi su ubijeni strašno griješili, bili su muslimani.
Građani i građanke Hrvatske u posljednje vrijeme nisu Kordićem razbijali glavu. On je ipak bio samo jedan u nizu hrvatskih zločinaca koji su naređivali klanja, paljenja i čišćenja u ime Lijepe Njihove. Tko se još sjeća Norca, blistave zvijezde HV, Hrvatske vojske za one koji ne znaju što kratica znači, robijao je zbog masakriranja Srba civila u Gospiću. Čovjek koji je za vrijeme robije uspio i sagraditi kuću i napraviti dijete postao je obični građanin.
Vrijeme ide, leševi su istrunuli, koga danas u Hrvatskoj briga koliko su “naši dečki” pobili žena i djevojčica samo zato jer su se zvale Sanela ili Milica? Hrvojad ima većih problema. “Naši dečki”, naši novi “naši dečki” opako su na nas krenuli. Bankama, deložacijama, ovrhama, oduzimanjem prava na posao, školovanje, mirovinu, zdravlje, duševni mir. Kad čovjek danas u Hrvatskoj malo bolje pogleda, sve one silovane pa umlaćene Sanele, Anele, Ajše, Milice, Živke i Radoslave imale su vrašku sreću.
A onda se nama, Hrvojadi, jučer na aerodromu Pleso ukazao zaboravljeni Dario Kordić. Zaboravljeni? Ne baš. Dočekali su ga popovi, časne sestre i nekoliko stotina… Nekoliko stotina… Nekoliko stotina… Kako nazvati bića koja su mu jučer klicala da su za dom spremna? Možemo li ih nazvati “Hrvatima” i “Hrvaticama”? Ili su to ipak “ustaše”?
Mene, recimo, uopće ne zanima tko su bića koja kliču ratnom zločincu držeći krunicu u ruci. Ništa nemam s njima osim što ih prezirem, one u mantiji i one u civilu, iz dna duše. Drugo me uznemiruje. Ustašarenje je u Hrvatskoj službeno zabranjeno. Na Plesu je jučer bila policija. Zašto nije razularenu gomilu šmrkovima rastjerala? Kršili su zakon, hrakali po nevinim žrtvama i širili strah.
Policija je prema njima bila milostiva zato jer oni predstavljaju većinu građana Hrvatske? Ne predstavljaju! Hrvojad nisu ustaše ali Hrvatska jest ustaška. Da nije ne bi ih štitila. Nedavno je abolirala pedeset tisuća divljaka koji su na jednom stadionu spominjali Dom i spremnost. Zato jer ih je bilo previše? Teško. Da danas na cestu izađe tristo tisuća gladne Hrvojadi policija bi ih bez problema savladala.
Da, Državi savršeno odgovara što je uvjetno otpušteni ratni zločinac na velika medijska vrata ušao u živote nas bijedne Hrvojadi. Danima će se iz crne zemlje izvlačiti mrtve žene, dječji kosturi sa metkom u maloj lubanji, postavljati pitanje može li biti zločinac netko tko vlastitim rukama nije zadavio ni jedno dijete i koji suze roni jer svom djetetu nije bio na maturalnoj zabavi. Anele, Sanele, Milice, Živke, Rade, Radoslave, što učiniste jadnom čovjeku?
Jebeš Kordića, zavija Hrvojad, kruha, kruha, kruha…
Jebeš kruh, urla Država, stig’o Kordić! Ili nam ipak poručuje, jebi se, Hrvojadi, stig’o fašizam?
*Ukrala od Tanje Mandić-Rigonat
Tekst je preuzet sa bloga autorke