Kod duševnih bolesti preljub je jedna od najvećih rana, od najsuptilnijih duševnih tregedija. Odmah poslije smrti nekog bliskog u familiji, dolazi na red preljub, prevara. Na stranu to što svako može da nađe razlog – da mu u kući nije dobro, da mu žena ili muž ne valja i da ti razlozi zaista stoje na čvrstom temelju, ali treba imati snage i uhvatiti se u koštac s partnerom, pa probati riješiti ono što ne ide, ono što bi se moglo promijeniti bez velikog kompromisa. Uspjeti komunicirati ili čak uspjeti se razumjeti u ličnim željama i nadama, ojačalo bi par i dublje zakorijenilo ljubav. Ali, najlakše je opustiti se pred drugim ponudama, pribjeći nečem novom, to svako dijete voli, svi žude za novim igračkama, pa makar to trajalo samo koji sat. Čovjek u svom partneru bira umno i emotivno, što bi značilo da onaj koga izaberem zadovoljava u nekom momentu sve moje potrebe. Iz toga se može zaključiti: ako sam zaista vjeran sebi, ne njoj, ne njemu, onda onog momenta kad izaberem nekog samo emotivno, jer sam ga poželio, onda jedan dio mene neće biti prisutan u toj igri.
Jednog dana, bez da shvati šta je rekao, Ljubomir je u društvu, za stolom s nekoliko žena i prijatelja rekao: “Žena mi je daleko i često priđem drugoj, ali samo kad sam s mojom ženom osjećam se totalno zadovoljno.”
Jedna od prisutnih žena je prihvatila tu iskrenost kao opomenu i povukla se na vrijeme. Nažalost, Mara, koja to nije čula, ubijeđena u svoju moć zavođenja, uplela se u igru i poslije nekoliko mjeseci velikog užitka, sve dok je trajalo ubjeđenje da će Ljubomir ostaviti svoju suprugu, dvadeset godina stariju ženu, pala s oblaka na kojem je lebdjela, duboko povrijeđena. Ostali su iza nje jedna prekinuta trudnoća i uvjerenje da su svi muškarci – isti.
Nikola je ispričao drugačiju priču, kad je došao na terapiju radi depresije. On je sposoban stručnjak, s dobrim životnim standardom i njegova žena i kćerka doskora su zajedno s njim dijelile zadovoljstva koja se mogu kupiti. A pošto, kako kažu, đavo ne spava, Nikoli dođe kao sekretarica jedna udata i ambiciozna žena. Nije bilo lako odoljeti laskanju i ponudama i izazovima i on počne da se zabavlja sa sekretaricom, a da bi drama bila veća, počne i da poredi svoju ženu s njom. Naravno, ona druga nema nikakvih seksualnih “predrasuda” i “otvorena je za sve varijante”. Kod kuće, Nikola je probao da stimuliše ženu dobrom “kancelarijskom” obukom, ali ona nije prihvatila tu igru ili je jednostavno shvatila da treba da imitira nekoga “izvan igre” i ne želi da učestvuje u toj neregularnoj borbi. Nikolina tehnika i zahtjevi nemaju duha, oni su imitacija i karikatura nečega što je prije doživljavala.
Kada je Nikola došao na terapiju, to je bilo zato što je njegova žena zahtijevala da on iseli iz stana, ne bi li ona shvatila vrijedi li ili ne nastaviti vezu s njim. Onog momenta kad je izašao, osjetio je težinu u kojoj je nekoliko godina proveo zamišljajući i zahtijevajući da mu žena liči, ili bar da dobro imitira, sekretaricu. U međuvremenu, sekretarica je našla “boljeg direktora” i Nikola je shvatio da je iskorišten, ne zbog ljepote ili duhovitosti, već jednostavno kao odskočna daska. Na kraju, Nikolina žena je zatražila razvod, a on je poslije dugih mjeseci provedenih kao mjesečar počeo da sagledava propast i sve što se zbog ovog događaja desilo.
Mislim da svako od nas može da čuje slične ispovijesti, ali treba imati u vidu jednu poruku u ovoj ljudskoj potrazi za zabavom: ako imam neko uvjerenje da sam izabrala ono što volim, onda bi trebalo da imam snage i kažem svom izabraniku da on to više nije. Sada sam možda nezadovoljna u ovoj vezi, ali ne treba blefirati, manipulisati i koristiti svoju moć, kao da joj nema kraja. Naravno da postoje situacije u kojoj je njegova ekonomska ili socijalna, društvena moć tako velika da ženi ne pada na pamet da ostavi nešto sigurno za nešto prolazno. Ali, čak i u takvim situacijama postoji onaj podsvjesni osjećaj da sam polovna i da se napola daje i onaj drugi u takvoj vezi. I kad bi to zaista bila ljubav, i kad bih ja zaista cijenila svoje lične emocije, ne bih mogla prihvatiti da to nešto bude djelimično.
Jer, od svega što nam život može ponuditi, ljubav je najveća božanstvena igra, koja obavezno zahtijeva i tijelo i duh. Pa, vi sad igrajte, ali po pravilima koja ste prihvatili, jer samo kad najbolje i najiskrenije vodite svoju igru, nećete biti poraženi ni ako je izgubite.