Pošto novine, časopisi i knjige nisu najefikasnija sredstva
ubeđivanja, razumljivo je da se ubeđivači okreću moćnijim sredstvima: filmu,
televiziji i radiju. Ova sredstva – unutar jednog sistema vlasništva i kontrole
– kako po svom obliku tako i po strukturi, odgovaraju potrebama toga sistema. Sistem nema potrebu za čitanjem i
razmišljanjem već za gledanjem i slušanjem.
Knjiga tera čoveka da misli, televizija ga omamljuje; knjiga
ga osamljuje, film i televizija ga vraćaju grupi; sadržaj knjige doživljava se
individualno, sadržaj filma i televizije kolektivno; čitanje zahteva
intelektualni napor, gledanje udoban smeštaj; čitati se može polagano i po
malo, gledati se mora brzo i mnogo; knjiga se može ponovo čitati, televizijsku
seriju teško je ponavljati; knjiga je jevtina za proizvodnju ali vredna za
čitaoca; film, televizijske i radio emisije su skupe za proizvodnju ali obično
jevtine za potrošnju; knjigu proizvodi ličnost za druge ličnosti, televizijske
serije proizvode grupe za masu; knjigu čitaju iskusni znalci, televiziju
gledaju neiskusni i slabije obrazovani potrošači; knjiga je produžetak ljudskog
razuma, televizija ljudskog tela; knjiga je nepismene učinila podređenima,
televizija im je povratila poljuljani ugled; knjiga zadovoljava lični ukus,
televizija masovne nagone; knjiga je kulturno dobro, televizijska serija
potrošna roba; knjiga se može čitati kad se hoće, televizija se gleda kad se
mora; knjiga obično podučava i vaspitava, televizija zabavlja i eksploatiše;
knjiga informiše, televizija manipuliše (reklama, propaganda, indoktrinacija);
knjiga zahteva razumevanje bez obaveze slaganja, televizija podstiče slaganje
bez obaveze razumevanja; knjiga omogućava stvarnu komunikaciju, televizija
sprečava komunikaciju (broj onih koji odašilju poruke u odnosu na broj onih
koji te poruke primaju čudesno je mali); knjiga je učionica bez ograda,
televizija je zatvor bez zidova; knjiga je stvorena za one koji se čude i misle
o životu, televizija je izmišljena za one koji se čude ovima što misle.
Isječak iz djela Đure Šušnjića Ribari ljudskih duša: Ideja manipulacije i manipulacija idejama (1976), iz poglavlja: Prenosnici poruke