Svako ko ima dijete zna koliko ono može biti nestašno i koliko ga je
teško sačuvati od povreda. Beba, i pored potpune usredsređenosti oba
roditelja na nju, padne s kreveta na glavu za tren oka, skoči na ivicu
stola i rasiječe glavu, nedajbože utopi se u malom bazenčiću, prolije
nešto vrelo i izgori.. Ako imate dvoje i više, onda tek znate koliko je
nemoguće spriječiti povremene incidente nastale iz najveće ljubavi u
najbezazlenijoj igri. A samo vaspitač koji radi sam u smjeni i po tri
sata sa 30 djece uzrasta od 1-6 godina, u maloj prostoriji, zna koliko je
teško zadovoljiti sve njihove potrebe, podučavati ih osnovnim
higijenskim navikama, razvijati različite motoričke i socijalne vještine
i u svakom trenutku zaštiti ih jedne od drugih i od njih samih.
Moju
stariju djevojčicu je u parku na moje i oči još 5-6 majki nepoznat
dječak bez nadzora roditelja, iz čista mira, prolazeći pored ljulje na
kojoj je bila, izudarao šakama za cijelih 5 sekundi, dok nisam čula njen
plač, okrenula se i vidjela je na betonu. Za to vrijeme, nisam tračala
ili blenula u mobilni, nego sam držala mlađu da ne padne sa klackalice.
Dakle, dijete u tren oka može nastradati i nadajmo se i molimo Boga da
to nikad nećemo saznati.
Ali, ne, najlakše je osuti paljbu po
vaspitačici i to pogotovo u nedostatku informacija: ma sigurno je
kafenisala, gledala seriju, pričala na moblini. Ama ljudi, pa te žene
nemaju kad otići u toalet od stalnog nadgledanja djece. Zar mislite da
one ne znaju koliko je taj posao odgovoran i da uvijek više pažnje
posvećujemo kad čuvamo tuđu nego svoju djecu. Ja sam zaprepašćena
tolikom količinom mržnje u komentarima na vijest o izujedanoj djevojčici
u vrtiću. Svi su odmah osudili vaspitačicu, čak su proklinjali njenu
djecu, nazivali je kojekakvim pogrdnim imenima… ma nemam riječi, moj
mozak ne može ni da pojmi da toliko mržnje i zla postoji u ljudima i da
niko ne razmišlja svojom glavom i slijepo vjeruje medijima i svakoj
njihovoj izjavi.
A mediji k'o mediji, jedan objavi jednu stranu priče,
nepotpunu, bez jasnog uvida kako se incident desio, odnosno da tek treba
da se istraži, a svi drugi prenesu to kao skandalozno i bombastično, a
da sami ne istraže širu sliku. Mediji nas, nažalost, već godinama truju
negativnim pričama i davno su zaboravili na svoju ulogu objektivnog
informisanja javnosti i svakodnevno krše standarde sopstvene profesije,
ponašajući se krajnje neodgovorno prema društvu. Medijima prevladavaju
senzacionalizam, trivijalnost, povrede ljudskih prava i privatnosti,
manipulacija… Na komercijalnim televizijama sve je dozvoljeno: i
mobing, i pornografija, i rasizam, i šovinizam. A s druge strane su jedan
od najmoćnijih i najuticajnijih sektora i uporno šire govor mržnje i
raspiruju nasilje. Muka mi je više od medija, ali se tek gnušam svih vas
koji ste odmah osudili tetu, bez uvida u njenu reakciju na nasilje
mališana.
Zar vi ne mislite da se slični incidenti ne dešavaju
svakodnevno, ne samo u vrtićima, nego i po parkovima, školama, u kućama,
ali razumni roditelji ne dovode odmah policiju na vrata i ne idu sa
namjerom da prebiju dijete koje je nanijelo povredu, nego prvo ukazuju
pomoć svom djetetu. Ali, ‘ajde da teti sa 35 godina staža koja nema packe
u karijeri, koja je poznata kao uzoran vaspitač, odličan pedagog,
vrijedan radnik, dostojanstven građanin, pouzdan dijagnostičar, ali i
dobar i velikodušan čovjek, zagorčamo život do kraja. Zar njoj već sam
incident nije trauma i noćna mora za cijeli život, zar je neće godinama
gristi savijest što nije mogla predvidjeti ponašanje djece i spriječiti
nemili događaj? Zar ne mislite da dvoje mališana ne može za pet sekundi
oboriti bebu na pod i izgristi j, dok teta, recimo, presvlači drugo dijete?
Zar ne mislite da teta odmah nije ukazala prvu pomoć djetetu i
obavijestila roditelje da dođu po dijete i odvedu je u hitnu, pri tom
vjerovatno zapostavljajući svu drugu djecu? I onako isprepadanoj joj,
umjesto medicinskog osoblja, na vrata dolaze četiri policajca. Je li se
iko upitao šta se sve moglo desiti da teta nije reagovala? Ko bi
odgovarao da teta koja sama ostane sa tolikom djecom u vrtiću nedajbože doživi srčani udar?
Ne znam kakva je koža vaše djece, ali moja beba
od ugriza komaraca ima fele danima, a starije djevojčice su u modricama
od glave do pete, a čak se ne grizu i nije od međusobnog povremenog
lemanja. Ali, ovdje se govori o zanemarivanju djece, o nasilju nad
djecom, o tome kao da je teta u najmanju ruku sama zlostavljala to
dijete. Ma, dajte ljudi! Pa da vas možemo posmatrati nasamo sa vašom
djecom, za dan bi vam ih socijalne službe oduzele! Meni prvoj! Nadam se
da će vijeće vaspitača zaštiti radnika i stati u odbranu profesije kad
se rasvijetle sve okolnosti.
Djeca su nam i zlatna kakvi smo mi. Stidimo
se! Mogla bih ja pisati i o roditeljima koji ne rade, ali odvode svoju
djecu u vrtić da bi oni mogli odmarati, ispijati kafe i prepustiti
drugima da im prevaspitaju djecu i od njih naprave sve ono što oni sami
nisu u stanju. Mogla bih, ali neću, jer nisam takva osoba. Treba
sagledati obje strane medalje. Ja razumijem i roditelje i žao mi je
djevojčice, ali i dječaka koji su je ugrizli. I sama bih ubila za svoje
dijete. Ali, pokušavam uvijek biti prvo razumna i sagledati sve
činjenice. I ne vjerujem svaku koju mediji objave. I nastojim da ne
donosim zaključke napamet i unaprijed. I znam da ima zlih ljudi i loših
namjera. Ali, nemojte da pametujete, pogotovo vi koji nemate djecu ili
čije dijete nikad nije izišlo u park ili išlo u vrtić i ako ne znate
kako izgleda jedan uobičajen dan u vrtiću.
Nego se za promjenu počnite
baviti svojom djecom i samima sobom. Malo je reći da sam bijesna i
razočarana na sveukupan ljudski rod. Sve same muve. Ne valjaju vam
vaspitači, ne valjaju vam učitelji, ljekari, konobari, trgovci, ne
valjaju vam komšije, do podne mrzite sebe, od podne čitav svijet. A vi
sami sveci!