P/N: „Bježi iz Bosne i ne okreći se za sobom. Ali pazi, previše je lijepih stvari koje će te natjerati da u toku svog bježanja ipak staneš i vratiš se, a još više onih ljepših koje te čekaju ako odeš iz nje“- vrlo često možemo čuti od starijih ljudi. Govorim starijih jer ja sam još mlad da bih nekome istu ovu frazu rekao. A i ne smijem jer nisam probao stanje u našoj nam divnoj državi uljepšati, promijeniti. A ti? Što ti činiš za sebe, za svoju budućnost?
N/ Tako ti je mala moja kad te (ne)zaposli Bosanac
Od kada postoji Bosna i Hercegovina, postoje mnogi problemi. Oni koje se nameću sami, ali svakako i oni koje preuzrokuje čovjek. Krhko i vrlo često neinformirano biće. I gle čuda, baš taj isti čovjek, to krhko biće vrlo često problem ne pokušava riješiti. Nego samo nijemo, slomljeno i ranjeno stoji iznad njega, puštajući da nanesena bol, litre krvi iskapa po problemu i utopi ga da bi netko drugi upao u lokvu problema. Tuđeg koji tada postaje njegov.
Ne želim pisati o mnogim problemima. Danas ću pisati o problemu nezaposlenosti. Oprostit ćete mi što nisam našao prigodnu razglednicu sa divnom slikom koja opisuje ovaj problem, pa sam odlučio napisati razglednicu u ovoj formi. Adrese nema jer ne mogu slati svakom čovjeku koji živi u Bosni i Hercegovini. Vjerujem da ćete čitajući ovu razglednicu shvatiti kako joj je mjesto među onim divnim razglednicama koje ste do sada dobili od Vama dragih ljudi.
Ovdje nije toliko sunčano i nije sve tako sjajno. Hrana nije toliko ukusna niti je more toliko toplo. Ovdje se ne izlazi svaku večer i ne piju se najskuplja pića. Ovdje postoje problemi. Ovdje se fakulteti svakodnevno otvaraju. Mnogi fakulteti upisuju veliki broj studenata iako znaju da za njih posla nakon završenog studija neće biti. Bar ne onaj za koji su se školovali nekoliko godina. I nije sve tako sjajno jer ovdje na fakultetima rade ljudi kojim nije mjesto u obrazovnom sustavu studenata. Ali, tko sam ja da im sudim?
Mnoge Općine u našoj zemlji podsjećaju na jedan obiteljski dnevni boravak. Dođeš svojoj rodbini u goste i ostaneš malo duže. Prespavaš jednu noć, dvije, mjesec, dva i onda se to oduži na godine i godine. U ovom slučaju u Općini ti radi tata, mama, rođak, ti dođeš kod njega i tamo ostaneš. U bankama ista stvar, trgovine, trgovački centri, pekare, sportski tereni. Sve je to isto samo što je skala problema promjenjiva ili u boljem slučaju nemjerljiva.
Ili nemaš radni staž od tri godine (a gdje ćeš ga dobiti, kad završiš fakultet nitko te ne želi primiti a studiranje nije staž) ili nisi dobro kvalificiran za taj posao ili si pak prekvalificiran. A, Bože moj. I to se dešava. Bio dobar ili loš govornik. Dobar ili loš radnik, dobar ili loš čovjek za tebe nema posla. Fali ti neki X factor. A o kojem je faktoru riječ, probaj odgovor pronaći sam.
Vrlo je često ovo izgled razglednice koja treba stići na naša vrata, ali uvijek se negdje izgubi. Vjerovatno jer je i poštar izgubio posao. Ipak je problem nezaposlenosti. Ili pak nešto drugo.
Poštovani čitatelji, dragi prijatelji, pametni i veliki ljudi. Ne dozvolimo da sadržaj ovog pisma iako dođe do naših ruku ne postane dio problema kojim ćemo se u budućnosti baviti. Ako ne zbog sebe jer nam vrijeme brzo ističe bar zbog generacija čije vrijeme dolazi. Zbog svog djeteta, njegovog djeteta i tako redom. Borimo se za naša prava, pokažimo da nije problem u mnogim fakultetima koji se otvaraju. Pokažimo im da su nas ti isti fakulteti nešto naučili. Da nije problem što u Općinama rade mnoge obitelji. I mi smo nečija obitelj.
Pokažimo im da Bosna i Hercegovina zauzima važno mjesto kako kod nas tako i u svijetu. Da samo u suradnji s nama, našim talentima i potencijalima svijet može i mora biti ljepši. Ne odustajte danas jer Vam je netko rekao da sutra za Vas neće biti posla. Ne okrećite novu stranicu u životu ako je na sadašnjoj ostalo dovoljno prostora da napišete divnu životnu priču. I ne skidajte policu u dnevnom boravku gdje su do sada stajale vaše medalje. Napravite novu ! Čeka Vas još mnogo medalja, pehara i priznanja. Volite Bosnu, jer jedino tada će i Ona voljeti Vas. Ne bojte se problema (ne)zaposlenosti. Jer taj problem ne postoji. Izmisli su ga ljudi. A ono što je izmišljeno nije stvarno. Bojte se uspjeha i snage koju život od Vas traži.
I ne zaboravite da Vam život može biti lijep, samo ako ga Vi sami sebi uljepšate. Da najljepša Vam životna pjesma može biti samo ona čije Vi stihove napišete. Naljepši i najuspješniji posao samo onaj za koji ste stvoreni. A stvoreni ste da stvarate čuda. Zato, krenite što prije jer je vrijeme da Vam se i srce nasmije.
Vaš,
Josip Milanović