Od kada je došao na vlast Vučić se u televizijskom nebu Srbije pojavljuje oko 30 minuta svakog dana, na različitim televizijama sa nacionalnom frekvencijom.
Svaki dan, 30 minuta, zamislite to i pomnožite sa brojem godina u vlasti?
Za najveći broj stanovnika Srbije Vučić je spasilac, jedan i jedini, onaj kog se pita sve u Srbiji i koga iz svijeta pitaju za sve.
Ni jedan medij sa nacionalnom frekvencijom u Srbiji nije dostupan ni jednoj opozicionoj grupaciji na ovakav način, pa čak ni vladajućim strankama, posebno ako postanu problem, kao SPS i Ivica Dačić koji su zbog drugačijeg medijskog tretmana postali glavni gubitnici ovih izbora u Srbiji.
Dirigovanom kontrolom medija Vučić nameće teme političkog života Srbije, na taj način kreira atmosferu permanentne predizborne kampanje koju finansira državnim resursima Srbije i sredstvima povlaštenih kompanija koje dobijaju većinu javnih radova. Ne postoji tako moćna opozicija i takvo nezadovoljstvo koje može da parira ovoj novčanoj i medijskoj moći za upravljanje političkim procesima. Jer na kraju se sve svodi na novac i vrijeme u medijima.
Opozicija niti ima novac, niti ima pristup bilo kom mediju sa nacionalnom frkevencijom, a kablovska televizija, kao i socijalne mreže dokazano ne odnose pobjedu na izborima
Pobjeda na izborima pod ovakvim uslovima je potvrda gotovo apsolutne kontrole političkog života, a nikako potvrda stvarno slobodnih izbora, koji bi to bili jedino ako su pod jednakim uslovima za sve aktere. Međutim, onog trenutka kad ste pristali da učestvujete na izborima pod ovakvim uslovima, izgubili ste i mogućnost da se na njih žalite kad ste ih izgubili.
Rezultat koji je osvojila opozicija okupljena na listi Srbija protiv nasilja je dobar i očekivan, sve drugo bi bilo iznenađenje. Nažalost ovaj rezultat je nedovoljan da se u vrlo kratkom periodu formira prijeko potrebna nada da je promjena, i pod ovako teškim uslovima za političku borbu, u skorijem periodu moguća. Razočarenje dominira jutro nakon izbora i toliko je jako da i preko Drine miriše na odustajanje. Lako je odustati kada nemate motiva, a pošto je jedini motiv opozicije smjena Vučića, naredna priliku će imati tek 2027. godine, što se sada sa ovom količinom geopolitike u svijetu čini jako daleko. Zato će ako ne postane masovnija, ako ne ponudi drugačija rješenja i prestane da kalkuliše, a posebno ako ne ponudi hrabrost za stvarnu alternativu i dosljednost u toj borbi, ovakva opozicija, ako i izdrži do narednih izbora, sigurno izgubiti. Ja se ipak nadam da neće.
U naredne četri godine Srbija planira da poveća svoje zaduženje, najavljen je investicioni ciklus od 12 milijardi eura samo za organizaciju EXPO 2027. godine, dug Srbije je 36 milijardi evra već sada, lako je izračunati da će Srbija do te izborne godine biti skupa i prezadužena zemlja, pa i osvajnje vlasti neće biti dobitak na lutriji. Trend migracija će da se nastavi, a pored vanjske, Srbiju će neminovno zadesiti i unutrašnja migracija, ljudi će nastaviti da se povlače u sebe, potpuno nezainteresovani da participiraju u političkim procesima.
Juče su preko Drine, koristeći birokratsku mogućnost da to mogu, prelazili glasači u Srbiju, da bi građanima Srbije pomogli da izaberu Vučića, iako u Srbiji ne žive. Jednako kao što i za izbora u BiH preko Drine iz Srbije prelaze i u opštine u Republici Srpskoj, kreirajući tako izborni rezultat po mjeri vladajuće partije, a ne po mjeri ljudi koji zaista tu žive. To niste znali do sada ?
Dodik je podržao Vučića na sam dan izbora, tokom cijele kampanje držao se po strani, naglasivši prije par sedmica da njega Vučić nije podržao uopšte. Drugim riječima, od mene dosta. Sve pozicione i opozicione stranke u RS su svakako za Vučića, osim Vukanovićeve, tako da je Vučić u RS pobjedio i bez izbora.
Izbori su gotovi, Vučić je osvojio i više nego što je mislio, nije mogao sakriti oduševljenje brojem glasova u Beogradu, ali i razočarenje rezultatom Nestorovića, koji sada odlučuje o vlasti u glavnom gradu. Ukazalo mu se da je greška što se doktorom nije bavio u kampanji kao što se bavio Zavetnicima i Dverima koje je pomeo sa političke scene, pokazavši još jednom ko je stvarni tata nacionalističke i desničarske igrice.
I da se izbore za Beograd i ponove, što je malo vjerovatno, Vučić je na ovim izborima potvrdio potpunu dominaciju.
Bez euforije, jer Kosovo, EU i Rusija su sada teme za čiju implementaciju odgovornost ima samo Vučić, čak ne i SNS, stranka od koje je značajno popularniji i koju je personalizovanom kampanjom vodio na izborima na kojim uopšte nije učestvovao.
Vučić nije samo osvojio izbore, on je potvrdio status gospodara Srbije, a to, gledajući istoriju, nikad nije bila najzahvalnija moguća uloga, čega je on itekako svjestan.
