Milorad Dodik ne blefira, jedino mu je to preostalo, da radikalizuje do maksimuma političku situaciju nadajući se da će tako podići vrijednost svojim propalim političkim akcijama, koje su u strmoglavom slobodnom padu u koji se sam doveo.
Iako se Dodik sam doveo u ovu situaciju, nema nikakav problem da uvuče cijeli narod u posljedice svojih nepromišljenih akcija.
U stanju kakvom se trenutno Dodik nalazi ne znači mu ništa proglašenje nezavisnosti Republike Srpske u jednom trenutku, ma šta to u konačnici značilo.
I on tu odluku može donijeti sam, Narodna Skupština je tu samo paravan koji decenijama služi da većiniski potvrdi svaki Miloradov naum.
Siguran sam da on sam nema nikakvu ideju šta nakon takve odluke, ali jednako sam siguran da ima gdje da ode u slučaju da se situacija zakomplikuje, a hoće.
Narod koji mu vjeruje, takvu opciju nema i bilo kakva radikalizacija će po dobrom starom običaju doći narodu na naplatu.
Narod će to u u jednom trenutku i shvatiti, po običaju prekasno.
U jučerašnjem intervjuu za njegov privatni javni servis ide tako daleko da šalje naredbe EUFOR, rekavši da očekuje od njih da obezbjede granicu između RS i FBiH kada već on donese takvu odluku?
Pojasnio je kako to znači “nezavisnost (od BiH) u svemu”, pri čemu RS neće sprječavati prolazak kroz svoju teritoriju odnosno uspostaviti “tvrdu” granicu prema Federaciji BiH,ali će i to učiniti “bude li nužno.”
Da li su ljudi svjesni opasnosti i same retorike ove vrste?
Ko će braniti prolazak kroz RS, kome?
Kako možete da zabranite nekom iz bilo kog dijela BiH da prolazi bilo kojim dijelom BiH?
Kako će u takvoj situaciju ljudi iz RS prelaziti granicu BiH sa EU? S kojim pasošem, ako se RS odvaja od BiH?
Kako će se prolaziti kroz Brčko koje dijeli teritoriju RS? … itd.
Ova vrsta avanture je opasna i kao verbalna najava, posljedice mogu biti strašne i ne mogu se sagledati, ali pošto kompletna opozicija, javnost, posebno tzv. intelektualna ćuti, nema pitanja, raduje se praznicima, zabrinuta jedino cijenom prasetine, ne bih dalje sa smetam.