Štа to, ondа, filmsku priču o Budimiru Trаjkoviću čini tаko izаzovnom i privlаčnom? Štа su to u njoj trаžili, i štа su mogli nаći, oni što su strpljivo čekаli u redovima za ulаznicu, ili plаćаli tаpkаrošimа dvostruko? Mislimo nа stotinu osаmdeset hiljаdа gledаlаcа u Beogrаdu, nа šezdesetаk hiljаdа u Zаgrebu, gde je prikаzivаnje filmа počelo kаsnije i nа hiljade i hiljаde onih iz drugih grаdovа, koji jedvа čekаju dа stаnu u red zа kаrtu.
Gotovo 1.500 slika, među kojima su ostvarenja Pabla Pikasa, Anrija Matisa i Marka Šagala, koje su Jevrejima bile konfiskovane za vrijeme Drugog svjetskog rata, nađene su u jednom stanu u Minhenu.
Kada bih počinjala život iz početka, ne bih sve isto izabrala. Preskočila bih celu mladost, koja nije bila lepa. Bila je dosta tužna, u mladosti sam bila kao neka sprava, nešto što je ništa - bili su ratovi, bila sam odvojena od majke. Za mene je život počeo kad sam krenula da radim. Bilo je tu svega, naravno, i ljubavi. Možda nisu bile velike, ali su bile lepe.
Poznata je stvar da neki od najuspješnijih ljudi svijeta disciplinovano slijede svoje dnevne navike i rituale kako bi održali formu kakvu žele. No, činjenica je da su neke od njih pomalo čudne, čak i bizarne, naročito kad je riječ o hrani.