Na jednom od antikapitalističkih prosvjeda proteklih tjedana u Zagrebu jedna djevojka nosila je transparent s natpisom- 'Nisam se snašla u kapitalizmu'.
On, Kusturica, činio je i govorio sve kako bi od onoga što je radio – a režirao je velike filmove i one koji to nisu, no prvih je puno više i svakako više od dva po kojima bi se neko davno Sarajevo, što sam kaže, moglo rekonstruirati – bilo pamtljivije ono što je bio.
Ako je svojedobno Rastko Močnik napisao knjigu “Koliko fašizma?”, pokazujući da se fašizam može obnavljati i u formalno antifašističkom okruženju, onda se mora postaviti pitanje da li u takvom okruženju, ako ga se pasivno servisira kao kod nas, antifašizam uopće ima pravu šansu, dakle – koliko antifašizma?
Moji odnosi sa Tonijem Džadom datiraju odavno, ali bili su čudno kontradiktorni. Mi smo bili prijatelji, doduše ne bliski, i iako smo obojica bili politički posvećeni istoričari i obojica radije nosili neformalnu odeću istoričara umesto stroge strukovne uniforme, marširali smo u drugačijem ritmu.
Banja Luka 22. aprila obilježava Dan grada. Nova vlast, nova vremena pa se sada jedva i spominje da je 22. april zapravo dan oslobođenja Banje Luke od fašističke okupacije.
„Memorijski vakuum“ kod bivše i sadašnje vrhuške HDZ-a tako postaje slučaj za sebe. Njihova sjećanja ispunjena su integralnom prazninom, do te mjere da jedva znaju kako se zovu.
Kad Dodik ustvrdi da ne voli Bosnu i Hercegovinu, on ne radi ništa na šta nema pravo. I Dodik, kao i bilo koji drugi građanin BiH, prema njoj kao državi ima jednu i jedinu obavezu: poštivanje njenog ustava i njenih zakona