Živim u zemlji lažnih strpljivosti. Bošnjaci strpljivo čekaju da se raspadne RS. Hrvati strpljivo čekaju da se raspadne BIH. Srbima strpljivo puca neka stvar što se ovi gore i zbog čega strpljuju.
Žao vam je djeteta koje nije ofarbano. Drugi na vašem mjestu optužili bi njegove roditelje, zašto ga ili ne oboje ili ne odvedu među njemu slične. Ali vi znate da su djeca različita i da je ta ideja o sličnosti naopaka.
Ne znam šta bi nevjerovatnije od onog što se već nudi, mogao obećati Milan Tarot? Osim... da obeća da ćemo, uz pomoć njegove magije, guranjem prsta u guzicu, zavijanjem glave, namazane kečapom, toalet papirom i urlanjem „Jebaćemo pedere! I tatu Flashu Gorfonu!“, svi postati pametni. Čim prestanemo jesti govna.
Ovaj rječnik pojmova je nastao u okviru projekta “Za 20. rođendan, želim sve o njoj da znam”, a neću vam reći ko ga finansira jer mi i onako nećete vjerovati. Važno je da se plaća.
Problem je upravo u tome što je Tuđman vrlo vjerojatno doista zaplakao. Problem je u tome što je – suprotno od Matoša u Utjesi kose: ‘Nisam plako’. Nisam. Zapanjen sam stao…’ – Tuđman plakao umjesto da stane zapanjen. Problem je, konačno, u tome što je stvorio sustav u kojem slučajevi kakav je bio ubojstvo obitelji Zec nisu izazivali zapanjenost.
Etičko-politička dimenzija vremena apsolutno izrecivog – našeg vremena – u središtu je Agambenove još ne okončanog istraživanja pod naslovom Homo sacer.
Na jednom od antikapitalističkih prosvjeda proteklih tjedana u Zagrebu jedna djevojka nosila je transparent s natpisom- 'Nisam se snašla u kapitalizmu'.
On, Kusturica, činio je i govorio sve kako bi od onoga što je radio – a režirao je velike filmove i one koji to nisu, no prvih je puno više i svakako više od dva po kojima bi se neko davno Sarajevo, što sam kaže, moglo rekonstruirati – bilo pamtljivije ono što je bio.