U savremenoj Rusiji, koja je pod Putinom uspešno objedinila sve ono najgore što brutalni kapitalizam u sadejstvu s lokalnim totalitarnim nasleđem može da ponudi, tri članice Pussy Riot, pankerke i političke aktivistkinje (koje su sve što su radile na kraju krajeva radile isključivo gitarama i stihovima i vunenim fantomkama u duginim bojama i jednako šarenom odećom te provokativnim, ljutim ali takođe zabavnim kratkim performansima u kojima niko nikada nije stradao, naprotiv) za svoju dvominutnu akciju u crkvi dobile su po dve godine teškog rada u nekakvoj guberniji bogu iza nogu kao u ruskom romanu.
Teško je više bilo koga iznenaditi, prošli smo mnoge igre i apsurde u proteklih dvadeset godina da bi nas neki novi lovci na glasove mogli zaprepastiti do mjere da razmislimo dalje od rodbinske, prijateljske ili bilo kakve linije koja banalizuje cijeli taj proces pretumbavanja korisnika budžetskog novca.
Svaka priča o neosjetljivosti domaćih političara je izlišna. Da je drugačije, ne bi se računi za putovanja i dnevnice iz godine u godinu - uprkos recesiji - samo množili i uvećavali; da je drugačije, ne bi se vladari ovdašnjih ljudskih sudbina neosjetljivo vozikali u sve novijim i skupljim automobilima i ne bi, posve sigurno, prioritet i državno pitanje broj jedan bio avion za zvaničnike.
Moj dida je gledao u pijat sa lignjom i rekao je: „Gospodine precjedniče! Fala van šta ste mi ukazali tu čast i posjetili me u mom skromnom pijatu! Ova familija će se u to ime kucnit sa po čašom bevandice!“ Onda su veliki kucnili se sa bevandicom plus ja sa kolom. Plus su svi se berlavo keserili. Mama je klimala sa glavom i govorila je: „Je, je, svaka čast…“ Tata je govorijo: „Sigurno nije bilo lako kraj toliko obaveza doplivat sa Briona do Šolte!“
Životno junaštvo Bore Stjepanovića junaštvo je glumca. Ništa više ili manje od toga. Na glumca se nemamo pravo pozivati, jer glumci nismo. I da jesmo, svejedno se nemamo prava na njega pozivati. Glumci nisu narod, nego je svatko glumac sam za sebe, i svaki je glumac sam pred Hekubom. On nije Srbin, Hrvat ili Bošnjak, pa da se skriva iza drugih Srba, Hrvata ili Bošnjaka, niti je Sarajlija, pa da se skriva iza svoje goleme, jedinstvene pripadnosti tom gradu, koja mu danas pruža priliku da određuje tko smije, a tko ne smije živjeti u tom gradu.
Bilo na poziciji, bilo u opoziciju, u BiH organizovana politička ljevica, ukoliko izuzmemo nekoliko grupica u začetku djelovanja, praktično ne postoji. Bilo da ona nastane kroz jačanje sada malih tendencija, ili fragmentiranjem i reformama unutar proklamovane stožerne partije ljevice (SDP-a). nova ljevica bi morala ispuniti barem sedam ključnih zadataka.
Theodor Ludwig Wiesengrund Adorno (1903 - 1969), bio je filozof, sociolog i muzikolog. Isticao se radikalnom kritikom društva i kasnog kapitalizma. Bio je vrstan pijanist, i kompozitor.
O tome šta je predsjednik RS Milorad Dodik rekao ministru vanjskih poslova BiH Zlatku Lagumžiji u satirično zamišljenom telefonskom razgovoru prenosi kolumnista Predrag Lucić.
Ono jeste, ima sportova u koje naša država iz koristoljublja upumpava puno para, stvar je lične odluke hoćeš li biti fudbaler ili „strelac“, zove li se to tako, nemojte za to, drugovi novindžije, odgovornost prebacivati na cjelinu. Jer vođe cjeline jedva čekaju da navratite vodu na njihovu vodenicu. A vi, drugovi i drugarice, medaljama ovenčani sportisti naše zemlje ponosne, porazmislite malo zbog čega tako zdušno navraćate vodu na vodenicu gospode koja vam ne da ni kintu za pripreme, a posle se kiti vašim zlatnim, srebrnim i bronzanim perjem.