Vijest da je čopor pasa upao u kavez u Pionirskoj dolini i zaklao četiri klokana, više nije ni nova ni začuđujuća. I trajat će upravo onoliko koliko treba da se stvari zaborave. Jer, uskoro neće biti drugačije: niti će se neprovedivi Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja u praksi moći implementirati, niti će vlast učiniti išta da se stvar u tom segment popravi.
Kako smo dobri u praćenju trendova, dovoljno je bilo da se sa prsta jedne ruke ka dlanu povuče srednjak, a nikoga ne brine što je u drugoj ruci i 20 godina kasnije šipka.
U Hrvatskoj i Srbiji, kao i u Bosni i Hercegovini, u tri države, dakle, trenutno vlada velika suša. Kada bi u SFRJ zavladala velika suša, proradili bi sustavi za navodnjavanje, kojima je Slavonija, kao i Vojvodina ili Semberija, bila temeljito premrežena. U Jugoslaviji se, naime, kao i u svakoj socijalističkoj zemlji i planskoj privredi insistiralo da se na slučaj suše mora odgovoriti nuždom dijalektičnoga materijalizma, čiji je izraz i pobjeda čovjeka nad prirodom.
Sloboda duha je po definiciji nedovršen projekt. Svagda se iznova mora izboriti. A danas je ovdje, kao uostalom i u velikom dijelu evropskih ambijenata, najviše ugrožavaju dvije postojeće regresije duha: kako skolastička teološko-nacionalna regresija u patos stare duhovnosti, tako i marksomanska regresija u mišljenje revolucije Karla Marxa.
Ne znam zašto se svi čude što nema reakcije glavatih spodoba s političke scene na požare koji gutaju stoljetne šume i na to što se zemlja nema čime obraniti od vatre.
Jutros sam pročitao priopćenje Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke gdje se kaže: "Činjenica je da netko namjerno izaziva požare diljem jadranske obale (pa ovih mjeseci iznimno je bilo vruće i u unutrašnjosti Hrvatske, pa nije bilo još ni jednog katastrofalnog požara), a to mogu samo oni koji su se 'pritajili' iz 1991., koji su u ono vrijeme bili na strani agresora, odnosno oni koji ne vole Hrvate i Hrvatsku." Eto zato sam donio šmrk i na trafici – pogledaj gore! – napisao "Šmrk Srbima!
Za sve kojima je parola "ne damo Srpsku" važnija od svih drugih mogućih izbornih orijentira - ekonomije i životnog standarda; školstva i zapošljavanja; zdravstva i pravosuđa ... - i uoči predstojećih lokalnih izbora u ima i dobra i loša vijest...
Od 2000. naovamo traje lagani, povremeno se čak čini – mukotrpni povratak srpskih turista na hrvatsko primorje. Bilo je tokom svih tih dvanaest godina svega i svačega u povuci-potegni odnosima dve zemlje a to bi neizostavno moralo da rezultira osetnim varijacijama u broju turističkih poseta srpskih građana Hrvatskoj. Statistike, međutim, govore da taj broj zapravo neprestano i bez kolebanja raste počev od 2003.