Naravno, Kerum nije Hitler. Nije, niti može biti Hitler, zato što Hrvati, srećom, nisu Nijemci, i što ih je tek četiri i pol milijuna, pa na svog Hitlera moramo čekati sve dok Nijemci ne nađu svog. Ali i kada bi nam Nijemci pošli na ruku, malo je vjerojatno da bi Kerum postao hrvatski Hitler. I to ne zato što je Kerum danas smiješan i što senzacionalno budalasto zvuče njegove teorije o Srbima koji vladaju hrvatskim bankama, nego, možda, upravo zato što je Kerum nedovoljno smiješan.
Ništa lepše od zabune: tražeći zgodno mesto za odmor u dugoj vožnji, izabrali smo Rotenburg pored reke Tauber u Frankovskoj Bavarskoj, pre svega zbog mogućne veze sa izvesnim Karlom, grofom of Rotenburga, koji sa latinskim prevodom svog imena Rubricastellanus (“iz crvenoga grada”) prevodi na latinski stripove o Asteriksu francuskih autora Iderzoa i Goskinija.
Za mnoge programe se tvrdi da su od javnog interesa u demokratiji. Održavanje visokih profesionalnih standarda u policijskim snagama i obezbeđivanje dobrog funkcionisanja sistema vodovoda i kanalizacije dva su takva programa. I svaki građanin ima koristi od takvih službi.
Ali činjenica da Kerum u televizijskome studiju nije nosio svastiku na istaknutom mjestu, niti je pak voditelj bio ukrašen žutom trakom oko rukava, potvrđuje jasnu razliku između današnje demokratske Hrvatske i nekadašnje nacističke Njemačke, sadržanu u barem dva modna detalja. To zatureno znamenje omogućilo je valjda i učesnicima emisije da se osjećaju opuštenije i ukrste svoje identitete u, takoreći, postmodernom ozračju: jedan se čvrsto držao Goebbelsa, a drugi slobode javnog izražavanja.
Ta simbolična slika drastičnih razlika u mišljenju, u kojoj u hutbi petkom unutar džamije zamjenik reisa osuđuje nasilje dok istovremeno muslimanska mladež pred džamijom osuđuje na smrt film i povezuje sa smrću jednog čovjeka koji ima i jednog pisca koji nema nikakve veze s tim filmom, mogla bi proći i kao ilustracija začetaka pluralizma među bosanskim muslimanima.
Tako biva, to je onaj odavno primijećeni usud interneta ili svemrežja, kako bi rekli stari Hrvati, da krenete tražiti jedno, a nađete drugo, pa vam se počnu mijenjati interesi da na kraju završite u proučavanju prosvjetnih i gospodarskih prilika u Prokuplju.
Skočio na to Bakir, te ovo je skandal, te ovo je falsifikat, te vidjet ćemo se na sudu, te ovo, te ono, poletio Bakir na turskog premijera, jedva ga zaustavilo Tayyipovo obezbjeđenje, plače majka Halida, plaču sestre Sabina i Lejla, gospodin advokat pod stol, a Bakir ravno na sud.Sve mu, međutim, bilo džabe: oporuka je bila valjana, sročena i izdiktirana pred dva svjedoka iz SDA - žalbu Bakira Izetbegovića da se testament poništi zbog potpisa svjedoka u obliku kršćanskog križa sud nije prihvatio - i Bakir ostao bez zemlje. Cijelu Bosnu naslijedio Recep Tayyip Erdoğan.