Za nešto više od nedjelju dana, svjetski lideri okupiće se u Brazilu na Samitu Rio +20, na kojem će odlučiti kakvu budućnost želimo. Dvadeset godina nakon prvog zemaljskog samita, tema je: zelena ekonomija u kontekstu održivog razvoja i iskorjenjivanja siromaštva.
Politika je kurva, to je prvo što smo naučili kad je došla ova, kako se zove, demokracija, nije to nešto što čovjeka više može iznenaditi. Ima i onaj politički vic, znate ga sigurno, kad se Regica požalila doktoru da je Rudi ne može zadovoljiti, ovaj joj preporučio da proba s dvojicom ili trojicom, a ona mu odgovorila da je probala s njih četrdeset, pa ništa. "Vi ste onda medicinski fenomen!", rekao joj doktor, a ona će njemu: "Fenomen, doktore, fenomen, a ne kurva, kao što selo priča!".
Postoji nešto više od suvog legalizma bez legitimiteta na čelu sa Ustavnim sudom, a to su građani i njihova volja koja je sve jača u slučaju Picinog parka
Hajdemo prvo isped vlastitog praga. Bosanska himna nema teksta što je, uz Španiju, jedinstven evropski slučaj. Činjenica da se muzičko djelo profesora iz Banje Luke Dušana Šestića zove “Intermezzo”, na neki način objašnjava i život u ovoj zemlji. Naši životi kao da su pauza, mi od rata naovamo nismo smislili model u kojem bi život funkcionisao u kontinuitetu.
Pevao je Dodik istu pesmu u duetu sa Koštunicom kada su potpisivali Sporazum o specijalnim paralelnim vezama SRJ i Republike Srpske, a u tri glasa kada je sa Tadićem i Koštunicom 2006. potpisao Sporazum o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između Republike Srpske i Republike Srbije. Četiri dana kasnije bili su izbori u BiH, a ceremonija potpisivanja je bila u Banjaluci jer su dvojica otišli jednome na noge.
Iako je ovo Hrvatska, ipak se vrijedi zapitati otkud taj poriv za puritanskim iživljavanjem nad dvjema curama koje su se razgolitile 1.500 kilometara od Hrvatske i za razliku od mnogih, nisu svoju golotinju gurale u reality show niti trač rubriku, nego u hrpu (i usta) pijanih navijača?
Neće biti jednostavno jer primitivizam u svom najnovijem trijumfalnom pohodu, želi dokazati da su svi ti pokušaji besmisleni i potpuno nevažni. Potrebno im je preorano, a ne kreativno društvo i očita pljačka s kojom se Grad nije spreman, ni sposoban uhvatiti u koštac. Kod ljudi se stvorio osjećaj ogorčenja i nepravde, osjećaju se „kao govno na kiši“, posmatrajući proždrljive tajkune, komplikovanu i potkupljivu administraciju,bezidejne političare i cinizam glumljenog autoriteta.
Odluku svi zajedno trebamo donijeti: da li smo za više parkova ili za više građevina; da li treba više parkova u centru, a manje komunalne infrastrukture u prigradskim naseljima; da li smo za to da se Kastel rekonstruiše bez komercijalnih sadržaja, ali da se u gradu narednih nekoliko godina ne izgradi nijedno obdanište?! Šta je optimalno?!
Političar u svakoj prilici rado poseže za ramenima i nadlakticama svog sagovornika, nešto ređe za vratom, potiljkom i obrazima, kad god poželi da prenese jednu od tri elementarne poruke ove specifične heptičke komunikacije: - dominaciju ('jebo sam ti mater'), saradnju ('jebali smo im mater'), i submisivnost ('jebo si mi mater').