U Americi oduvek postoji sprega između novca i politke. Ni u jednoj drugoj zemlji ne postoji više izbornih jedinica i više demokratije, ali istovremeno nijedna druga demokratija nije podložnija uticaju novca i korupciji. Najsvežiji primer: bivši guverner Ilinoisa je osuđen na 14 godina zatvora jer je upražnjeno mesto senatora Obame, posle njegovog izbora za predsednika, hteo da „proda“ onome ko najviše ponudi.
Elem, mi, Srblji, kukamo na srpsku politiku i opštu situaciju, a oni, Hrvati, ne daju ni prići. Ovdje je gore, tvrde. Sve stalo. Para niotkud. Znate kako to ide: u tuđega tatka pogolema patka. Dolje se, kažu, bolje jede, a cigarete su dvaput-triput jevtinije. Pošto su, ciknem ti ja kao ljuta guja, pa kad čuh pošto su, obli me patriotizam. Da živim u Zagrebu, morao bih dići kredit da bih pušio.
A sada vijesti iz kulture. Nakon velikog meksičkog pisca Carlosa Fuentesa, napustio nas je još jedan velikan sjevernoameričke književnosti: u Los Angelesu je u 91. godini preminuo Ray Bradbury, autor pomalo nepravedno zapamćen samo po distopijskom klasiku “Fahrenheit 451”. Sa širokih poljana svjetske pisane riječi selimo u hrvatske koncertne dvorane. U Zagrebu je nakon duge i teške bolesti preminuo Josip Klima, jedan od najistaknutijih hrvatskih violinista, solistički i komorni umjetnik koji je svojim radom mnogostruko obogatio hrvatsku glazbenu kulturu.
Glavni muški lik u romanu Stiega Larssona „Muškarci koji mrze žene“, novinar Mikael Blomkvist, namiruje osobnu osvetu i društvenu pravdu koristeći sposobnosti svoje suradnice Lisbeth Salander: nakon bezuspješne žurnalističke istrage ova organizira hakerski upad u privatnu elektronsku poštu korumpiranog industrijalca (Hans-Erik Wennerstrom) i kopira diskreditirajuće podatke, da bi onda novinar otkriće objavio u časopisu „Millennium“, te negativca izručio pravnoj državi i moralnoj osudi zajednice. Da bi se prikupili dokazi o kršenju zakona bilo je nužno prekršiti zakon.
Zastrašujuća je samorazumljivost da se odnos teorije i prakse može tehnički reducirati. Recimo, da se komunizam ili fašizam mogu ostvariti prema pisanom prednacrtu, kao što se most preko rijeke gradi prema preciznom tehničkom nacrtu. Ta je samorazumljivost rezultirala nezamislivim zločinima koji višestruko premašuju sve što je u bilo kojem tekstu zapisano.
Ispred ogledala stoji prelijepa žena, ali ona tamo, prekoputa, vidi smežuranu, neuglednu gomilu mesa punu celulita, a ne sebe onakvu kakva izgleda. Zatim ispred špigla, tog vrhunskog estetskog suca, stoji masivno, uzbibalo bure muškog sala, materijalnog viška i umjetničkih grešaka, ali rečeni predmet samoposmatranja u ogledalu ne vidi sebe onakvim kakav, nažalost, jeste, nego u najmanju ruku gleda Arnolda Schwarzeneggera, ili bar Sylvestera Stallonea iz najboljih dana.
Odustala sam kad sam vidjela kako slini nad mojim najdražim listom. Iz njega su ga gledali, lagano nadrkani Yoann Gourcuff. Mokri Steven Gerrard. Mario Gomez sa ogromnim komadom u crvenim gaćama. Christiano Ronaldo čija se palica nazirala u bijelim gaćama. Mario Balotelli kome je netko izrezao pupak ali je ispod pojasa više nego normalan. Robin van Persie pokazivao mu je dobro popunjene tamnoplave gaće. Gerard Pique sjedio je na nekom stolcu, u rukama držao mikrofon ali moj muž nije gledao u t a j mikrofon.
Ovo nije običan momenat, ovo je trenutak koji će trajno ostati zabilježen u istoriji Trebinja, a generacije koje dolaze imaju pravo da naslijede ono što su naši preci nama ostavili i sačuvali, koliko su mogli. ...