Kada jedan od istaknutijih predstavnika muškog roda javno prizna da mu za nabrajanje ljubavnih veza ne trebaju prsti obje ruke, on ne samo da udara po prostačkom mitu nego i otvara mogućnost da se cijela stvar razmotri na nov način. Zašto bi muškarac gubio cijenu ako je u životu imao malo veza i zašto bi mu rejting rastao ako ih je imao mnogo?
Od 1990. pa do danas ništa se – osim u onom periodu kada je strankom autoritarno ravnao Ivo Sanader – nije promijenilo u načelnim razlozima zbog kojih Milan Mladenović, po njihovome mišljenju, ne bi smio imati ulicu u Zagrebu. Naime, budimo otvoreni i jasni: nije pokojnik problematičan zato što je, eventualno, bio ovisnik, niti su hadezeovci u svojim kulturnim procjenama bliski idealu Crvenih Kmera, Milan Mladenović je, to svi znaju, i mrtav nepodoban iz istoga razloga iz kojega je nepodoban bio i živ. Nije on narkoman, on je, brate mili, Srbin. I gotovo.
Ako više i nismo umišljeni - a nemamo razloga biti – spram zemalja koje su nekoć bile s krive strane Željezne zavjese, sasvim smo sigurno i dalje posve nezainteresirani. Na svoju vlastitu štetu...
Češki naučnik i umetnik Vaclav Pinkava (mešanog češko-slovačkog porekla), koji je radio i objavljivao pod mnogim pseudonimima, zaslužuje da ga se setimo oko praznika mrtvih i rituala nezaboravljanja, i u vreme kada nas agresivno upozoravaju da je jedino prihvatljivo upotrebljivo, “korisno” znanje, uz to još i ideološki provereno.
Kada su proteklog mjeseca mediji objavili priču da je ministar poljoprivrede Federacije BiH spiskao pare koje nije trebao spiskati da bi entitet oblijepio svojim slikama, kojima nam čupa živce i nagovara nas da kupujemo a mi nemamo čime, nitko nije mrdnuo onim što ministra očito boli. Nitko nije mrdnuo na neslužbenu smrt i službeni krah novinarstva, na krađu novca u izbornim komisijama, na kampiranje pred tuzlanskom tvornicom, na lažne podatke o zagađenom zraku i na bezbroj malih i velikih prevara u zemlji zvanoj prevara.
Odavno neophodni popis stanovništva u BiH – jednostavno, moramo znati i koliko nas ima i šta imamo, od kompjutera do vodokotlića, od kućnih ljubimaca do kvadrata pod hipotekom – najavljen za narednu godinu, mogao bi tako, pored ostalog, pokazati kako najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini, najviše problema ima sa samim sobom, jer ne samo da ne zna šta bi od vlastite domovine, nego nema pojma ni šta je tačno.
Vidite, napadi panike u današnje vrijeme, više-manje su, nažalost, česta i gotovo normalna stvar. Nije toga ostao pošteđen ni Lagumdžija. Mnogo bitnije od svega su uzroci koji su izazvali ovaj napad....
Onda je doktorica Fulgozi opet se smrknuto nagnila prema meni. Ona je pitala: „Reci mi, mišu, kad ideš u zahod jel ti više baca na žuto il onako na braun?“ Tu je meni uletijo lakši zbunjitis. Ja sam pitao: „Kako to mislite?“ Doktorica Fulgozi je zakolutačila sa očima i rekla je: „Jel ti proliv baca na jesenje lišće il na koru od divljeg kestena?“ Onda je mama uletila: „Kakve to ima veze?“ Doktorica Fulgozi je zarežala: „Pokušavam skužit jel van mali ima siptome od ministra gospodarstva il od ministra financija!“
"Kod nas u Bosni imaju veliki i mali Bajrami", objasnio je reis u Bajramskom programu televizije Hayat. "Veliki Bajram je ovo sada, a Mali Bajram je kada Džeko da gol Grčkoj."Sutra će, eto, na vjeronauku djeca učiti o drugom jednom proroku, Edinu Džeki, što nikako nije mogao na Svjetsko prvenstvo, sve do dva tjedna pred Kurban-bajram, 11. oktobra 2012. godine, uoči historijske utakmice protiv Grčke u gradu Ateni, kad u snu začu glas što zatraži od njega da dade jedan gol za kurban.