Putuj jer za tebe djeca iz miješanih brakova, nisu faširano meso, kako reče na početku..oni su ipak miješano meso. A, to je kobiva nešto iznad. Dakle nisu ćufte, oni su bifteci, ramsteci, krmenadle, šnicle...
Bosna, to je ona zemlja pored Srbije i Hrvatske što igraju perverzni fudbal na terenu koji sakriva ubijene, mučene i prognane do nepostojanja. Bosna, to je ona zemlja što je nesrećna navijačica u sportu susjednih zemalja i koja redovno nadrlja kad god dođe do gužve....
Ima već trinaest godina otkad je svakom racionalnom moralo biti jasno da je Haški tribunal puki politički instrument takozvane međunarodne zajednice čija je svrha da na teritoriji koja se u osnivačkim aktima Tribunala naziva "bivšom Jugoslavijom" provodi vlastite ekonomsko-kolonijalističke interese, uvijene u oblandu ljudskih prava i lijepih riječi
Hrvatska ima izvanserijske sportaše i generale, ali nema svoju književnost, ni svoje nakladnike. Ova nam se misao opsesivno vraćala dok smo ovih sumornih novembarskih dana, pritisnuti niskim nebom i maglom, poput psihijatrijskih bolesnika u pidžamama i papučama, obilazili Interliber.
Činjenica da je Žalbeno veće odluku donelo većinom od samo jednog glasa pokazuje da je bilo suočeno sa stvarnim izazovom, činjeničnim i pravnim. Veće je nesumnjivo pred sobom imalo kompleksan zadatak, no nije učinilo uverljivim svoje ključne nalaze.
Neće Hrvatska biti bolja zemlja zato što je Ante Gotovina oslobođen svih optužbi na Haškom sudu. Hrvatska će biti bolja zemlja kada za zločine budu ispaštali oni koji su ih počinili.
Negdje intimno ti su pametnjakovići možda i malo zažalili kad vas je peteročlano Žalbeno vijeće Haaškog suda u petak konačno i neopozivo pustilo iz zatvora. Takva presuda nikako se nije uklapala u njihove teorije. Pokvarili ste im planove. Škoro će ponovno morati pjevati o konjima i snašama, a i biznis s majicama vjerojatno će jenjati. Pa i vi sami, dragi moj imenjače, dobili ste slobodu, ali kad se osvrnete, iza vas je jedanaest i po sasvim besmislenih, uzaludnih godina. I tu dolazim do posljednjeg, meni najvažnijeg pitanja. Osjećate li se možda nakon svega, što ja znam, malo blesavo?
Nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima Gotovini i Markaču na MKSJ u Hagu, kao da su se svi u Srbiji ujedinili u osudi i zgražavanju – od vlasti do opozicije, od predstavnika nevladinih organizacija koje se bore za ljudska prava, do klerofašističkih organizacija.
Stranac koji ne razumije naš jezik ne mora se pitati kako to neki ban može istovremeno biti i nepoznatog imena i Kotromanić. Prepušten intuiciji slobodno će zaključivati da poster, kad je okačen u Pošti promoviše neke poštanske marke, izložen u galeriji da najavljuje izložbu naivne umjetnosti, a da visi u restoranu jer se gazda preziva Kotromanić.