Privatni su samo oni dobri i veliki pisci čije se knjige čitaju više puta, da bi se preko njih provjeravalo vlastito sazrijevanje, starenje ili djetinjenje, to su oni pisci koje knjige već toliko dobro znamo da ih i ne dočitavamo, počinjemo od sredine ili od kraja, vadimo ih iz police samo da bismo nasumce pročitali dvije-tri rečenice…
Nizom kolosalnih grešaka Lagumdžija je sebe i stranku doveo do kapitulacije, nakon koje će od onoga što je sam nazivao mirenjem građanskog i nacionalnog izvjesnije biti pronalaženje piramida u Visokom. Jednostavno, onim što je SDP učinio do kraja se i za vijeke vjekova dokida i najmanja šansa da BiH jednog dana bude nešto više od klimave zajednice tri monoetnička politička društva i država koja nije, kako bi rekao pisac Nenad Veličković, iz dvadesetog ušla u devetnaesto stoljeće.
Ovih dana ta je priča dobila upravo komični epilog, kada je Vlada Zorana Milanovića najavila da će tražiti od Bruxellesa novac za izgradnju Pelješkog mosta. Dakle, ista ona Hrvatska koja je svojedobno vrištala da joj Kosovo guta novac koji odlazi na rastrošne bezvezarije, sada bi od EU-a htjela pare za iste takve ili još gore bezvezarije. Most koji za velik novac spaja ništa ni sa čim, samo zato da se zaobiđe navodno suspektnu BiH, iako svi znaju da je ovo drugo neusporedivo kraće i jeftinije.
Svaki član moje obitelji u ovom trenutku na svojoj štednoj knižici ima 5000 eura. Ukupno 25 000 eura. To je daleko više nego što ima ista takva obitelj u bilo kojoj tranzicijskoj zemlji, osim Češke. Ondje bi moja obitelj imala ušteđenih 30 000 eura, ali ja sam zadovoljan i sa svojom Hrvatskom u kojoj su eto i moja djeca u nekoliko godina života uspjela uštedjeti toliki novac.
Mit označava priču. Priča je neodvojiva od čovjeka. Nema ljudskog svijeta bez priče. Ukoliko ono što se dogodi čovjek ne ispriča, od događaja ne ostaje ništa, događaj tone u zaborav. Otuda svjetotvornost mita kao priče. Historija nije zbir događaja, nego su to u priču uključeni događaji.
Bosanskohercegovačke institucije, a sa njima i građani, baš nemaju sreće: prvo je trebalo više od godinu dana nakon izbora da dođe do formiranja nove vlasti a sada je u toku višenedjeljni zastoj radi njenog "prekomponovanja" u skladu s raskidom jedne i neizvjesnom uspostavom druge neprirodne koalicije u vrhu.
Kad sam čuo da se Split kandidira za prijestolnicu europske kulture 2020. godine, otišao sam do police i nespokojno posegnuo za rječnikom. Naime, vijest mi je bila tako apsurdna, da sam na trenutak posumnjao da ja zapravo ne znam značenje jedne riječi koju svakodnevno izgovaram i pišem, pojave o kojoj imam, vjerovao sam, razmjerno kompetentno mišljenje.
Kod spremnih da se uhvate u koštac sa svim problemima ovog svijeta razočarenje se javi kad shvate s kakvom ustvari bagrom u svakom pogledu imaju posla. Dugo se ljuljuškaju na konopcu samouvjerene tvrdnje da nije sve tako sivo ali kad ih konačno opali po prstima, odmah nakon stavljanja tačke na kraju posljednje smislene rečenice donose konačnu odluku o prestanku djelovanja.
U 22 sata večeras novoizliveno zvono veće od Big Bena zazvoniće sa londonskog olimpijskog stadiona i privući poglede milijardi ljudi širom planete. Šta je to što ćete vidjeti? Kako izgleda savremena Britanija? Zadatak i izazov postavljen pred Dannya Boylea, umjetničkog direktora večerašnje ceremonije otvaranja, bili su da u samo tri sata predstavi svijetu britanski narod i društvo. Nadam se da će svi koji budu gledali ceremoniju ovdje vidjeti nešto za pamćenje i, možda, nakon toga, vidjeti Britaniju u novom svjetlu.