- Ne, bez zajebancije, po zakonu se mora raspisati natječaj. Evo vidi, piše u Narodnim novinama. - U Narodnim novinama?! I oni su, znači, postali srbomasonska agentura! - zabrundao je lički ministar zdravstva čitajući Zakon o javnoj nabavi, pa se okrenuo tajnici. - Dobro, mala, piši: Hrvacki zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije raspisuje natječaj za nabavu novoga Passata dizelaša, od obavezne opreme da ima servo, grijanje siceva, sistem za parkiranje i senzore za automacku zaštitu od sudara.
Ne izvinjavam se onima koje će tekst možda pogoditi ili povrijediti, jer ako svete knjige i njihovi propovjednici mogu mene i ljude poput mene redovno i jasno osuđivati na vječne vatre, smatram logičnim i prihvatljivim da svoje stavove mogu iznijeti bez cifranja i bez rukavica. Oni su moji, odraz moje svijesti, moje slobode.
Kakvi bi ja to čovik bija da rođenoj ćeri udren kajlu i uvalin je u probleme? A? Pa ne mogu se po stare dane pritvorit u škovacu od roditelja, jebemu mater! Ne mogu bit takvi zločimac! I reka san – okej, podniću tu žrtvu! Zadržaću kuću na sebi, plus vinograd, plus maslinik, ćeri neću dat ni metra kvadratnog, a ja ću onda stenjat i patit pod poreznom diktaturom! Samo da svoje najmilije ne uvalin u trošak!“Mama i tata su piljili u dida sa zinutim ustima. U kužini je uletila tišinčuga. Samo se čulo kako dida srkuće kavicu. Onda je mama rekla: „Jel ti to nas, čako, malo jebeš u glavu, a?“
Slika starca koji spasava svog mačka od poplave, priča o njemu, strašni podaci o tome kako starac inače živi i šta je sada sve izgubio: katarza je ipak došla u Sloveniju. Objavljivanje priče će pomoći Džoniju, njegovom vlasniku, i mnogim drugim žrtvama poplava. Najzad, cilj koji ima smisla, stvar za koju se može bez srama i užasa založiti, slobodan protok emocija bez cenzure.
Svo poverenje je potrošeno. Smrtonosni rizik je prožeo i najbezazlenije elemente života. Zebnja isijava iz milijardi pogleda. Dominantna svest o bespomoćnosti i bezalternativnosti očigledan je simptom represije na koju smo pristali. Igra koju igramo nema ime, a kad bi ga imala, zvala bi se: „Bez ikakve igre“ i nepodnošljiva je. Kako da probudimo u sebi zapostavljenu moć transformacije?
Iz nekih mutnih razloga, koji se opiru razumu i smislu novinskih rubrika kulture, svi hrvatski dnevni listovi objavili su da je slavni austrijski pisac Peter Handke postao član Srpske akademije nauka i umetnosti. Ali nikoga da primijeti tko je još, osim Handkea, postao srpski akademik, u onoj, uglavnom počasnoj, kvoti inozemnih članova, kojom kulturne i znanstvene ustanove u malim zemljama vole zakititi vlastitu nacionalnu pamet i talente.
Ne mislim da sam ovakvim stavovima prešla na stranu srpskog nacionalizma. Ono što me suštinski odvaja od srpskih nacionalista je činjenica da me ništa, pa naravno ni ova presuda, neće podstaći da zaboravim žrtve koje je za sobom, na svim ratištima, ostavila srpska strana. I neće me odvratiti od toga da stalno tražim da njihovi krvnici odgovaraju. I da uvek i na prvom mestu govorim o odgovornosti srpske strane. To radim zbog toga što saučestvujem sa žrtvama. I zato što od odnosa prema žrtvama zavisi da li ćemo ikad krenuti napred.
Ko ste, bre, vi ljudi? Šta je vaša generacija? Koja je vaša pesma? Slogan? Šta piše na vašem bedžu? Kome verujete? Čemu kličete? Protiv čega ste, za šta jeste? Šta menjate? Koje su knjige vaše? Čemu se radujete? Ko su vaši budući klasici? Koji je razlog vašeg postojanja? Zašto ste na ovom svetu? Zar se mirite sa sudbinom generacije proizvedene u trominutnom aritmičnom susretu nesrećnog spermatozoida i uplakane jajne ćelije? Kome i šta otplaćujete ovakvom sudbinom? Zašto su vaši dugovi kad ih niste napravili? Zar je u vašoj generaciji Če ubio Fidela? Hoćete li da generacijski budete prokleti, beznačajni, kusur istorije? Da ličite na nas?
Slučaj huligana koji su 11-godišnjeg dječaka bacili sa litice u Vrbas opet je šokirao javnost, koja, sa druge strane, ima svoj stav i način na koji bi, barem većina, riješila ovaj problem."Da su moje dijete tako, ja bih ga...", kažu i nadležni kada se, naravno, isključe mikrofoni.Pa koga zavlačite, kako vas nije sramota, treba li Banjaluci jedna tragedija i smrt maloljetnika da se taj vaš sistem koji vam donosi i više nego odlična primanja pokrene i sa papira konačno pretvori u djela. Imate li odgovornosti, humanosti, savjesti, gospodo?