Možemo mi do vijeka zatvarati oči ili ignorirati činjenice, ali Sarajevo je dominantno bošnjačko-muslimanski grad. Bošnjaci imaju apsolutnu većinu, potpunu političku moć, na javnim funkcijama ih je najviše, dok ritam grada funkcionira u skladu sa religijskim pravilima najbrojnijih među Sarajlijama.
U Sarajevu, u starom gradu, u Mahira u komšiluku, u hotelu, u prizemlju, u nužniku šolja. Kako bi trebalo biti. Ali vrli pišac neki u nuždi malo se zbuni kad uđe i skoro zaboravi rašta je i sporadi čega ušao.
Kao autor „Fame o biciklistima“ prosto ne mogu da odolim a da ne prokomentarišem biciklističku aferu koja je ovih dana žestoko protresla Srbiju. Elem, neki Japanac na velosipedskom proputovanju kroz svet svratio i u Beograd i tu mu neki dilber mazne veoma skupi bicikl opremljen - novindžije su baš insistirale na tome - menjačem šimano. Dobro, amateri su u pitanju, ne znaju oni da se šimano menjači nalaze na praktično svim boljim biciklima. Ali dramatičnije zvuči kada se napiše i bicikl i šimano menjač. Nekako daje težinu.
Zaista, teško da sam išta strašnije čuo u gotovo pedeset godina života u Splitu. Punk rock koncert usred Splita, buduće europske prijestolnice kulture, i to na Prokurativama, u samom hramu milozvuka, među starim Marmontovim arkadama koje još živo pamte refren „Ajda ajda opajda“ Tutti Frutti Balkan Banda i veličanstvene koreografije Duška Mucala!
Ne čudi da će spas od zemljotresa biti udaranje po radijatoru. Drugog nam spasa nema. Potpisi na dozvolama za građenje kako kome padne na pamet i na čemu, novi katovi na starim temeljima, skupo će nas koštati. Sve zato jer se netko igrao maloga boga na zemlji. Planova za neke spasilačke akcije nema, jer u Bosni i Hercegovini nema nikakvih planova za budućnost. Zaliha hrane nema, a neki je nemaju ni bez zaliha. I ljudskost je spala nisko, pa bi se moglo u prodavaonicama koje prežive rušenje opet naći jaje po cijeni od jedne marke.
I na kraju zaključimo. Bosna i Hercegovina bezglavo srlja u dužničko ropstvo i to, nažalost, nikoga previše ne brine. Pravi će haos nastati tek kada rate kredita počnu pristizati na naplatu i kada se BiH više ne bude mogla tako lako zadužiti. Tada će uslijediti rast svih poreza, administrativnih taksi, svih cijena državnih usluga i slično. Nažalost, to će vrijeme doći veoma brzo, već u narednih nekoliko godina.
Nakon što je skinuo prvi otkos pšenice i tako dao i osobni doprinos tradiciji, Dodik se pred 7.000 poljoprivrednika i gostiju, prije nastupa kulturno-umjetničkih društava i čekajući da se ispeku tri vola – obratio ambasadoru Moonu. "Prošlo je vrijeme kada nam je američka ambasada u BiH mogla držati predavanja", poručio mu je, navodeći da "BiH institucionalno sve više tone i da je ne može spasiti ni deklaracija Ambasade SAD-a". Naravno, malo ga je i pjesma ponijela, pa je još koješta nakitio, posve siguran da u ovom času – može.
Dakle, dame i gospodo, na TEDu pričamo dosta o vođstvu i o tome kako započeti pokret. Pa pogledajmo kako se pokret događa, od početka do kraja, za manje od 3 minuta i izvucimo neke lekcije iz toga.
Čest je slučaj da govornik sam sebi pregriza jezik kad, posve hrvatski prirodno, zausti da izgovori hiljadu, kafa, izvještaj, obaveza, naročito, prisutan, gledalac, lično, pa se uz vidljivu unutarnju paniku popravlja: “hilj… tisuća”, “kaf… kava”, “izvješ… izviješće”, “obav… obveza”, “nar… osobito”, “pris… nazočan”, „gledal… gledatelj“, „lič… osobno“ itd. unedogled. U tu nepotrebnu, autokompromitirajuću situaciju dovode se svakodnevno intelektualci, političari, svećenici, novinari, televizijski urednici, studenti – sve u strahu od nacionalno „krive“ riječi.