U ovom trenutku Dragan i Milorad ne mogu povaliti Zlatka bez Sulejmana, ali ni Sulejman ne može izaći iz prisilne opozicije, gdje ga je gurnuo Zlatko, bez Dragana i Milorada
Hag bi turistima iz Bosne i Hercegovine bio dosadan grad da nema Tribunala. Par muzeja i galerija, kilometarska plaža, Madurodam (park s maketom Holandije, ukratko:) i velika pijaca.
Bavljenje etnobiznisom u Hrvatskoj počelo je onog trenutka kada su HDZ i njemu slične stranke obznanile svoje političke, zapravo etničke programe i od tada se, s većim ili manjim, visokim ili niskim intenzitetom, s tim narkotikom u Hrvatskoj slobodno trguje na veliko i malo
Kad je, uz svu pompu, primio onog Rodića koji je na početku rata dijelio oružje i maltretirao ljude koji su bili protiv tog oružanog sranja i nasilja, zašto ne bi primio i kapetana Dragana? Vjerojatno bi i on protiv Pupovca imao reći nešto što bi se predsjedniku svidjelo.
Šumski požari koji svake godine pričinjavaju milionske štete u BiH odavno su prestali biti vest. Ne zato što to ne zabrinjava stanovnike ove države, već prosto zato što su postali toliko učestali da smo prestali obraćati pažnju na njih sve dok nam ne dogori do nokata.
Ovo društvo je dominantno muško. I neuspješno. “Muška” politika “radi” na principu: ja tebi – ti meni, odnosno “za javnost dušmani, u srcu jarani.” Naša politička scena je puna korumpiranih, samoživih i bezobzirnih tipova koji pune džepove nalazeći stalno nove puteve da državu i društvo ostave nefunkcionalnim. I to, zasad, nema ko zaustaviti. Pitanje je, dakle, mogu li to žene?
Nije mi to bilo jasno sve do posljednjih godina. Svake godine pred početak školske godine neki Sindikat osnovnoškolskog obrazovanja prijeti štrajkom ili štrajka. Činjenica je da ovom zemljom vladaju sitni džeparoši koji su se uhodali u džeparenje na veliko, ali je i činjenica da je ovo siromašna zemlja u kojoj mnogima kradu i staž i naknade za materijalne troškove i regres pa jadni ni ne smiju štrajkati.
Politička završnica izborne trke za Bijelu kuću odvija se u znaku krajnje emocionalnog pitanja: ko to - koja stranka i ideologija - "baca baku pod autobus"?
U vrijeme raspada Jugoslavije, Gligorić je dosljedno ostao pri svojim idealima, ostao je jugoslavenski šahist, i nikad se ničim nije ogriješio o svoje bosanske, hrvatske ili slovenske kolege. Borio se protiv drvenih figura, a ne protiv ljudi. Stario je lijepo i uredno, i nije se previše uzbuđivao zbog činjenice što šah najednom više nije bio tako važan. Ustvari, postao je toliko nevažan da malo tko danas, osim aktivnih šahista, zna ime aktualnoga svjetskog prvaka. Zapadnjaci kao da su ukinuli igru u kojoj nisu mogli pobjeđivati.