Predsjednik Josipović se u slučaju polemike s Miloradom Pupovcem ponio kao nespretan čovjek koji, nenavikao na vatreno oružje, sam sebi puca u nogu. Greške političara su u pravilu preskupe da bi ih se toleriralo i javnost ih obično kažnjava na izborima. No izbori su daleko, a u međuvremenu čovjeku dođe da se pita: ima li tete u vrtiću?
Braneći opstojnost Bosne i Hercegovine pred američkim profesorom Johnom R. Schindlerom koji Bosni i Hercegovini proriče skoru propast Vuk Bačanović u tekstu (Vuk Bačanović: Da li narodi BiH “žele” njen nestanak?) poseže za krivom argumentacijom pa mu je poruka nemušta, a zaključak labav.
Onda je tata podviknijo: „Pa jel mogu ja ikako od ove banke dobit krebit od soma i po kuna bez da mi dite završi u seksualsko roblje?!“ Direktor je hodao po kamcelariji i trljao se po bradi. Onda je on rekao: „Ako bi van baš išli napravit tešku uslugu, maksimum šta mi možemo je da van damo krebit od soma kuna, uz osan posto kamate! Al morate imat jamca koji je krebitno sposoban, ovkors!“ Tata je rekao: „Di ću nać jamca u današnje doba, čoviče!? To je mišn imposibl!“
Vijest da je čopor pasa upao u kavez u Pionirskoj dolini i zaklao četiri klokana, više nije ni nova ni začuđujuća. I trajat će upravo onoliko koliko treba da se stvari zaborave. Jer, uskoro neće biti drugačije: niti će se neprovedivi Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja u praksi moći implementirati, niti će vlast učiniti išta da se stvar u tom segment popravi.
Kako smo dobri u praćenju trendova, dovoljno je bilo da se sa prsta jedne ruke ka dlanu povuče srednjak, a nikoga ne brine što je u drugoj ruci i 20 godina kasnije šipka.
U Hrvatskoj i Srbiji, kao i u Bosni i Hercegovini, u tri države, dakle, trenutno vlada velika suša. Kada bi u SFRJ zavladala velika suša, proradili bi sustavi za navodnjavanje, kojima je Slavonija, kao i Vojvodina ili Semberija, bila temeljito premrežena. U Jugoslaviji se, naime, kao i u svakoj socijalističkoj zemlji i planskoj privredi insistiralo da se na slučaj suše mora odgovoriti nuždom dijalektičnoga materijalizma, čiji je izraz i pobjeda čovjeka nad prirodom.
Sloboda duha je po definiciji nedovršen projekt. Svagda se iznova mora izboriti. A danas je ovdje, kao uostalom i u velikom dijelu evropskih ambijenata, najviše ugrožavaju dvije postojeće regresije duha: kako skolastička teološko-nacionalna regresija u patos stare duhovnosti, tako i marksomanska regresija u mišljenje revolucije Karla Marxa.
Ne znam zašto se svi čude što nema reakcije glavatih spodoba s političke scene na požare koji gutaju stoljetne šume i na to što se zemlja nema čime obraniti od vatre.