Pitam ovih dana poznanika, Crnogorca-independistu sa dna kace, što se kaže, i to ne od ranih dvijehiljaditih, nego od ranih devedesetih, za koga će da glasa. Ne smijem da ti kažem, veli mi on onim karakterističnim akcentom crnogorskim posve nezavisnim od političkih preferencija, smijaćeš mi se. Neću, jarane, kažem, jer znam i po Sarajevu i Bosni sve više onih koji se spremaju da glasaju baš za one za koje su prije dvadeset godina govorili da će i za crnog vraga glasat, samo neće za njih. Šta onda pitaš kad već znaš, kaže, pa se smijemo zajedno. Smijemo se dugo i glasno, znajući, ako ništa drugo, da smisao za humor i (auto)ironiju ne spada u "okvir sukcesijskih pitanja".
A kako to konkretno izgleda u Banjaluci? Roditelji iz Osnovne škole Georgi Stojkov Rakovski u Banjaluci (popularna Bugarska škola) kazali su nam da je nastava prekinuta sat i po prije uobičajenog kraja, a djeca su (na njihovu opštu radost, vjerovatno) puštena kući. Inače, tokom čitavog dana, postavljaju se šatori, ubacuju se stolovi, priprema koncertna bina za nastupe poznatih političara i pjevača (repertoar od Baje Malog Knindže do Sinova Manjače ) i ori se naselje. Tako je bilo u Boriku, tako i sad u naselju Nova Varoš, gdje se pomenuta Bugarska škola nalazi. I nikom ništa, karavani prolaze....
Za partiju u kojoj, ruku pod ruku, mogu ići Josip Broz Tito i ustaški komandos Blaž Kraljević, ni vrhovni feudalac, Hristov “blagovjerni” namjesnik iz 14. stoljeća nije neobičnan saveznik u davanju naroda “tvrtka”, umjesto kruha...
Zašto se ponosno prikazivanje gej populacije vidi kao ekstremizam? Zašto baš ta manjina svojom vidljivošću jedina ne sme da traži svoja prava: da ne bude diskriminisana, nego da se integriše u društvo, u narod i jednako vredne građane, kao bilo koji drugi pojedinac i državljanka ove zemlje? Nebuloza da Prajd udara na rađanje i smanjivanje nacije samo je još jedan glup izgovor koji veze s mozgom nema.
Na početku moram naglasiti da ovo nije moj obračun s tim čovjekom osobno, tj. ako je on sretan sa svojim životom i životnim pozivom, i ja sam sretan zbog njega. Ovo je kritika njegovog društvenog djelovanja, i njegove ambicije da u javnosti predstavlja i mene kao osobu s nekakvim invaliditetom.
Nacionalisti su ljudi koji se ne mogu suočiti sa svojim greškama i priznati vlastitu odgovornost za poraz. Ne mogu to muški podnijeti. Najkraće rečeno, nacionalisti su plačipičke. Vidjeli smo zaista previše takvih luzera, neostvarenih, frustriranih bijednika, koji nisu diplomirali, ili nisu dobili posao koji su mislili da zaslužuju, kojima je propao obrt, koje je trener izostavio iz prve momčadi, koji su napisali knjigu koju nitko nije želio pročitati, a kojima je nekako bilo najzgodnije, bilo im je lakše u duši, da svoj neuspjeh racionaliziraju svojom navodnom krivom nacionalnošću.
U (svetlijoj?) budućnosti svakako će se pamtiti kako je u najranijoj fazi Youtube-perioda čovekovog razvoja, početkom trećeg milenijuma, jedan bizaran i katastrofalno loše urađen amaterski ‘film’ (jer to čudo koje je izazvalo sav ovaj haos koji se već nedelju dana ne smiruje, filmom se može nazvati jedino i isključivo pod debelim navodnicima) rezultirao je strašnim verskim neredima i nasilnim protestima u preko dvadeset zemalja. Govorim, naravno, o trinaestominutnom trash-biseru zvanom ‘Innocence of Muslims’ kojim se ismeva i vređa figura proroka Muhameda.
Ništa lepše od zabune: tražeći zgodno mesto za odmor u dugoj vožnji, izabrali smo Rotenburg pored reke Tauber u Frankovskoj Bavarskoj, pre svega zbog mogućne veze sa izvesnim Karlom, grofom of Rotenburga, koji sa latinskim prevodom svog imena Rubricastellanus (“iz crvenoga grada”) prevodi na latinski stripove o Asteriksu francuskih autora Iderzoa i Goskinija.