Tko zna, rekoh, koliko bi još živ Draža bauljao Beogradom, tko zna kad bi njega i njegovo političko naslijeđe zemlja Srbija rehabilitirala da ga na kraju nisu oborili, šezdeset i šest godina nakon što ga je na nejavnom mjestu pokosio rafal streljačkog voda jugoslavenske tajne službe. Bilo je, ne kažem, još takvih slučajeva, to da se čovjek sa smrtonosnim ranama ne da i opire - Ljubiša Samardžić ili Bata Živojinović znali su umirati i sve tako teturajući i umirući pucati na Švabe po deset, petnaest minuta - ali da netko smrtno ranjen posrće, pada, ustaje, šepa, tetura i prkosi smrti punih šezdeset šest godina, to još nije zabilježeno.
Ubojica Selene Margarit Graciano Macedo je uhićen. “Split može odahnuti”, djeca i rekreativci mogu se vratiti na Marjan. Na ovo bi se, po prilici, mogle svesti novinski izvještaji i komentari u posljednjih nekoliko dana. Ali treba li Split, doista, odahnuti?
Opozicione partije i njihovi kandidati narodu nisu bili alternativa, niti je opozicija uopšte bila dostojna da se opozicijom zove. A kako bi i bila alternativa kada se izgubila u sujeti, pa od sljepila nije mogla pronaći poštenog kandidata koji bi bio svima po volji i ko bi bio dovoljno jak da izvojeva pobjedu. Umjesto da podupru jedni druge i stanu iza zajedničkoga čovjeka, oni su predložili svako svoga pjetlića da se bori protiv starog i iskusnog kobca. Razvodnili su glasačko tijelo i podijelili ga u tabore.
Još ranije je isticana odgovornost Zlatka Lagumdžije za „višegodišnje egzistiranje u opoziciji, okupljanje u stranačkoj vrhuški sumnjivih lica koja su se vanredno slagala sa profilom slučajnog prolaznika, zastoj u formiranju državne vlasti, propast Alijanse u kojoj je SDP za saveznika uzeo prevrtljivu i foteljašku Stranku za BiH, te niz drugih pogrešnih poteza koji su Socijaldemokratsku partiju pretvorili u kolektiv mediokriteta, zagušenih političkih talenata, istaknutih osumnjičenih lica, trajnih neuspjeha da osiguraju prevlast na izborima, te nepotističke i po budžet destruktivne prakse Lagumdžijinih izabranika postavljenih na odgovarajuća mjesta
Kada prekršajno, gdjegdje i kazneno, progone prostitutke i klijente, države ne podilaze samo moralističkim zabludama, nego pogoduju i organiziranom kriminalu. Na identičan način je prohibicija alkohola u Sjedinjenim Državama – koju je konzervativna većina oduševljeno podržavala – stvorila kriminalna carstva dok su se ljudi trovali u ilegalnim točionicama. Zabranom se prostitucija izručuje kriminalnom podzemlju na milost i nemilost...
Bosna i Hercegovina je ušla novu političku krizu, ali za razliku od svih dosadašnjih od rata naovamo, ova nije proizašla iz nekog međuetničkog sukoba u političkom polju, niti iz pokušaja da se u politici ostvare ratni ciljevi. Nova kriza je rezultat volje jednog političara i jedne partijske elite, Zlatka Lagumdžije i SDP-ovskog partijskog vrha, nesposobnog da se usprotivi svom narcisoidnom i hirovitom vođi, demokratizira tu stranku i razvije bilo kakvu političku viziju na osnovu koje bi se riješilo bosanskohercegovačko postdejtonsko stanje kao stalna proizvodnja krize.
Rekli su mi: “Hajde da motivišemo druge da izađu na izbore.” Nisam htjela da se bavim tim. Ja svoju dužnost znam i niko ne treba da me ubjeđuje u nju. To mi je kao da učim odrasle osobe kako da brišu nos. Sad vidim da su ti moji prijatelji možda bili u pravu. Možda sam pogriješila što se i ja nisam odazvala toj PiAr-štini. Možda je trebalo da vučem građane za rukav i govorim im: vidi, pada kiša.