Sloboda koju sam otkrio kada sam došao u Jugoslaviju – Titovu Jugoslaviju, koja je bila visoko poštovana od strane svih iz Velike Britanije – bila je tako osvježavajuća. Kada sam nekoliko godina kasnije posjetio BBC, nekoliko mojih bivših kolega je izrazilo zavist u odnosu na moje umjetničke slobode, i kada sam usporedio ono što sam uradio tokom prethodnih 12 godina, sa onim šta su oni uspjeli da urade, uvidio sam na šta misle. Oni su imali sjajne ideje, ali niko od njih nije uspio da ih realizira. Toliko o demokratiji.
Imao sam samo šesnaest godina kada se posle rata obračunavalo sa "domaćim izdajnicima". Pitam se šta bih činio da sam bio nekoliko godina stariji. Kako bih se odnosio prema onima koji su sarađivali sa ubicama mojih roditelja, ili makar nemo posmatrali kako odvode u smrt njihove sunarodnike, koji su normalno živeli sa svojim porodicama dok sam ja bio u nacističkim koncentracionim logorima. Da li bih i ja streljao "u ime naroda"
Građanin zaposlen u privatnom sektoru se prestao i žaliti jer sve češće sreće one koji su bez ikakvog posla, pa mu se, kaže, praseći žaliti na prekovremene, stres i (mentalno) zdravlje, koje mu zbog takve atmosfere na poslu polako, ali sigurno propada.
Naš problem je građanska poslušnost. Naš su problem ljudi širom svijeta koji su poslušno prihvatali naredbe vladajućih i kretali u ratove, a milioni ljudi poginuli su zbog ove poslušnosti.
Nemojmo reći, Uradiću sutra, jer je izvesnije da ćemo sutra biti umorni, kažimo radije, Prekosutra, tako ćemo uvek imati jedan dan razmaka da promenimo mišljenje i plan, međutim, najrazboritije bi bilo reći, Jednoga dana odlučiću kada će doći dan da kažem prekosutra, a možda ni to nije neophodno, ako neopoziva smrt ranije dođe i oslobodi nas obaveze, jer to je zapravo najgora stvar na svetu, obaveza, sloboda koju sami sebi uskraćujemo.
Ljudi se danas razvijaju brže nego ikad ranije. Naše znanje eksponencijalno raste, a s njim i naša tehnologija. Ljudi su, međutim, zadržali instinkte, i naročito agresivne impulse još iz doba pećinskog čoveka. Agresija jeste neophodna za preživljavanje, ali susret moderne tehnologije i iskonske agresije dovode čitavo čovečanstvo i veći deo života na planeti u veliku opasnost.
Da li je to neko ko je nepokolebljivo uvjeren u istinitost svojih uvjerenja u vezi sa svakim pitanjem, s kojim ima prava dobrovoljno da ispoljava toleranciju prema različitim uvjerenjima?
Nije tako rijetko da neko svoja osjećanja povezuje sa svojim „pravim Ja”. Kada je takva osoba u dilemi, u unutrašnjem konfliktu, tako da treba da nešto odluči, ona daje prednost onom dijelu sebe koji nešto osjeća.