U ranu jesen, na ulicama Kikinde počinju da se pojavljuju plakati okačeni na bandere: „Pažnja! U blizini živi Mihalj Kertes, pljačkaš i saradnik ratnih zločinaca“; i: „Oprez! Zlikovac na slobodi“.
Isključite mobitel – ako ga već ne planirate isključiti, stavite ga na vibraciju. Zanemarite pozive, biti će vremena da odgovorite na njih. A i ljudi, kada znaju da ste s djecom, neće se ljutiti. Mobitel neka vam ostane samo za bilježenje sjećanja. Snimite koju fotografiju, za sve ostalo vam je nepotreban.
Nije novost da zahvaljujući tehnologiji u ovom trenutku čak i plemena na Novoj Gvineji mogu, ako hoće, raspravljati o tome je li Renee Zellweger izgledala bolje prije ili nakon operacije. Ono što uvijek iznova začuđuje jest da su čak i plemena na Novoj Gvineji spremna raspravljati o tome. Zašto? Zato što taj interes proizvode prije svega muškarci, a interes proizlazi iz tajne i slatke sklonosti prema osobitom vandalizmu usmjerenom na žene.
„To je taj“, reče Kolman, pokazujući na bezličan stan na drugom spratu. Stajali smo na uglu jedne ulice u Trondhajmu, simpatičnom univerzitetskom gradu na obali fjorda u centralnoj Norveškoj. Trondhajm je mesto u kojem je odrastao moj deda, a ovo bi trebalo da je bio njegov porodični stan.
Dugo sam razmišljala da li da napišem ovaj tekst ili ne. Najčešće se pera latim kad sam besna, pa ću priznati da je i ovaj tekst poprilično potaknut besom na neke događaje.