Potpuno je nebitno da li odljevak pravite od govana, željeza ili zlata, ako je kalup takav, da na kraju dobijate kukasti krst. A politički sistem u BiH je upravo takva vrsta kalupa – u koji šta god da stavite, to poprima oblik koji mu kalup određuje. I jedino što čovjeku zaista preostaje, nije izbor između različitih političkih opcija, nego izbor između pristanka na ukalupljavanje i odbijanja istog.
Da li treba da se obeleži 20. oktobar? Apsolutno da. Pobeda nad fašizmom je događaj vredan doživotnog pamćenja. Kakve veze vojna parada ima sa tim? Apsolutno nikakve.
Zato ne čudi što srpski specijalci vare šahtove po Beogradu u svrhu „čuvanja i obezbjeđenja Putina“, dok im svake sekunde dron od hiljadu evra može iperitom ili kakvim ozbiljnijim biološkim oružjem uništiti čitav grad.
Imati neka pozitivna očekivanja od netom završenih izbora u BiH može samo nepopravljivi optimista kakvi su rijetki u našoj zemlji. Potpuno je bilo jasno da nikakve značajne promjene na bolje nisu moguće u partitokratskom društvu u kojem živimo preko 20 godina.
Zahvalio bih se i svim onim kreativnim ljudima koji su na izbornim listićima crtali vanjske i unutrašnje organe i pisali dovitljive hopcupice. Vi ste naša budućnost, naša umjetnička baza
„Ako nam je do kraja miseca ostalo još dvaipo soma kuna, ako od toga moramo platit još sedansto kuna za režije, plus još osansto kuna za ratu kredita, plus nam triba još barenko soma kuna za spizu i prehranu, pitanje glasi – koliko ostaje meni za nove čizmice od gamoša koje su mi apsalutno nužne?“ Onda je mama zapiljila se u mene. Ja sam češkao se po bradi i dumao sam. Onda sam ja rekao: „Ostaje ti manje nego meni za nove najkice! Koje su mi apsalutno nužne!“
Na uglu Pete avenije i 13. ulice, nadomak stana gde sam živeo 60-ih, nalazio se bioskop koji je prikazivao strane filmove. Imao sam običaj da legnem, da se prevrćem po krevetu i da ne mogu da zaspim, pa da shvatim da ipak mogu da stignem na poslednju projekciju. Skočio bih iz kreveta, na brzinu nešto navukao i istrčao napolje. U jednom trenutku ležim pod ćebetom zabrinut kako ću da platim kiriju za naredni mesec, a nekoliko minuta kasnije gledam neki francuski, japanski ili indijski film.