Pokušaj ubistva tajkuna Milana Beka podsetio je srbijansku javnost na beogradsku sačekušu, krvavo opšte mesto u stvaranju bg podzemlja i raspadu bive Jugoslavije.
Film ,,W” govori sve najgore o Džordžu (W) Bušu, a prikazan je u vreme dok je ovaj bio predsednik Amerike! I nisu film emitovali u „Kupusnom listu”, niti na „Jutjubu”
Dimitrija Tucovića sjetio sam se i njegove knjige o Albaniji i njegove tužne smrti, kako je ostao pregažen kao dronjak pod točkom onog istog mehanizma protiv koga se smiono i muževno borio.
Veliki ljubitelj Evrope, profesor sociologije iz Minhena Ulrih Bek prošle nedelje je posetio Beograd u organizaciji Grupe za studije angažovanosti Instituta za filozofiju i društvenu teoriju i Fondacije Hajnrih Bel.
Jednog ja manje je na svetu. I to moga ja. To svi drugi znaju, osim mene koji više ne postojim. Lakše je ne postojati, nego postojati. Telo je jedino stanište svakog ja, ali telu nije lako što u njemu prebiva jedno ja. Ja muči telo, a i telo muči – ja.
Pravilo kaže: ako se ne javiš kevi do trećeg zvona, ona počinje da sumnja da si kidnapovan od strane bugarskih ultranacionalista koji su ilegalno kod Dimitrovgradu prešli granu i sad te trampe za džambo vreću Persila albanskim stručnjacima za vivisekciju.
Dvadeset dvije godine kasnije, Vukovar je tek konzervirana ruševina grada iz devedeset prve, preparirani leš, odlagalište svijeća i vijenaca bez ijedne druge svrhe osim protokolarnog pijeteta i utjerivanja domoljublja u kosti, na koje se – u strahu od simboličke snage Grada Heroja – pristaje bez suvišnih potpitanja.