Prošle sedmice sam se vratio iz sjedišta NATO-a u Briselu. U januaru je Ujedinjeno Kraljevstvo preuzelo od Turske ulogu NATO ambasade ovdje u Sarajevu pa sam išao da se upoznam sa prioritetima i izazovima NATO-a u našem svijetu koji se brzo mijenja i sve je kompleksniji.
Da, još jedan tekst o vakcinama. Rizikovaću da budem dosadna i da pričam ono što je već ispričano, ali reakcije čitalaca na članke o vakcinama objavljene tokom nekoliko poslednjih dana uverile su me da stav „za vakcine“ treba uporno zastupati i obrazlagati.
Neću da kažem – čast izuzecima. Zašto čast? Zato što rade svoj posao? Zar se ne podrazumeva da ga rade valjano? Najtužnije od svega je to, što ako govorimo o kvalitetu, ako govorimo o onima koji rade svoj posao u prosveti valjano, sve se i svodi na neke – izuzetke.
Njegov klavir je uvek u stanju teškog pijanstva. Njegov svet je zelen, jer on zna da se proleće ne može zaustaviti. Kada ode, niko neće znati da ga nema.
Kao student književnosti sam upisao kurs o Džejn Ostin – odličan kurs u čudnom pakovanju. Skoro svih sto polaznika su bile devojke (bilo je svega nekoliko nas mladića), a predavanja su bila zamišljena kao uzgajanje opsednutosti ovom književnicom.