Prigovor francuskom stanovištu je jasan i, iz ugla građansko-libertarijanske isključivosti kojom se mi Amerikanci makar formalno dičimo – dosledan: ako možete da vređate muslimane i njihove svetinje, zašto je zabranjeno vređati Jevreje i njihove svetinje?
„U najboljem slučaju vidim sebe kao glumca Stivena Sigala koji se suočava sa gomilom plaćenih ubica govoreći im da je on samo jedan mali običan kuvar. Budući da ga oni ne slušaju, priča se nepovoljno završava po njih. Ali Sigal i dalje ostaje samo mali kuvar.“
Cilj ovoga teksta nije niti propagirati majčinstvo niti odgovarati od majčinstva: moja je inicijalna namjera otvoriti dijalog o onim ženama oko kojih vlada prostor tišine, čije priče, kako to napominje Kanađanka Lucie Joubert, autorica knjige S onu stranu dječjih kolica, ostaju izrečene u anonimnosti, nasuprot općoj euforiji roditeljstva na koju nailazimo na svakom koraku. Riječ će, dakle, biti o ženama koje ne žele biti majke, o pokušaju da se razmakne veo predrasuda i stereotipa koji se uz njih vezuju.
Iako novac jeste veoma važan, mnogi ga precenjuju. Stiče se utisak da mlađe generacije novac sve više povezuju sa društvenim statusom i kvalitetom života.
Na društvenim mrežama gledamo kako bi uistinu trebao izgledati život čovjeka. Da, naši drugari iz inostranstva nam na vlastitim primjerima pokazuju kako život može biti lijep. Ne rade oni ništa da bi nas učinili tužnima, oni jednostavno žive život koji nije u stanju hibernacije i žive ga punim plućima!
Danci su, prema izvještaju o sreći koje su napravili stručnjaci njujorškog Sveučilišta Columbia po narudžbi UN-a, najsretniji narod na svijetu, iako im zima traje duže nego ostala tri godišnja doba zajedno i mrak većinu godine pada već u 16 sati.