Ja sam na strani onih koji za silovatelje još nisu smislili adekvatno ogavnu kaznu. Smrtna mi deluje izuzetno blago. Više kao pomilovanje nego naplata. O tim javnim silovateljima brujimo, vičemo. Tražimo pravdu. Šta je sa kućnim silovateljima?
Svi ponavljaju da Evropa nikada nije bila u dubljoj krizi. Tačno je da je izbeglička kriza izazvala nezapamćenu pometnju i da su evropske države zapale u neku vrstu beznađa.
Zrela je odluka pape Franje da na neodređeno vrijeme odgodi kanonizaciju Stepinca i inicira približavanje ovdašnje Katoličke i Srpske pravoslavne crkve. Ali ako one ostanu ovakve kao danas, natražnjačke i zakopane u prošlosti, od toga neće biti koristi.
Ako iko traži zlato po kući, ono rusko zlato tajkunsko, traži ga Dodik. Ako bi iko volio naći i izručiti zlato BIH tužilaštvu, kao krucijalni dokaz korupcije, volio bi Dodik. Ali neće da bude!
„A di su onda bili Srbi i četnici?“ Uča je pitala: „Kad?“ Balibanica Lidija je rekla: „Pa u drugom svjeckom ratu!“ Uča Smilja je počeškala se po bradi i malo je dumala. Onda je ona rekla: „Četnici su bili skupa sa Njemcima i ustašama! A Srbi su bili skupa sa našim Hrvatima, znači protiv Njemaca, ustaša i četnika!“ Onda je mala Teica pitala: „Zašto onda moja mama govori da su mog dida u domovinskom ratu uhapsili Taljani?“
U 1939. slobodni novinar ne očajava i bori se za ono što vjeruje da je istinito kao da njegovo djelovanje može uticati na tok događaja. Ne objavljuje ništa što bi moglo potaknuti na mržnju ili izazvati očaj. Sve je to u njegovoj moći.
Budući da u posljednje vrijeme nastojim izbjegavati nepotreban stres i mučninu, bježim od BiH društveno-političke scene. No teško je nekada ignorirati očite anomalije i proturječnosti.