Kolumne

U ovom trenutku, jedna od 122 osobe na svetu je izbeglica. Da izbeglice čine ukupno stanovništvo neke zemlje, bila bi to dvadesetčetvrta najveća zemlja na svetu.

Razmetanje mobilnim telefonom dokaz je nesporne društvene marginalnosti pojedinca.

Vrlo je sadržajna, pa i časna, naša izbjeglička priča u 20. stoljeću: od Rusa, preko bečkih Židova, do Čeha i Slovaka, stizali su da im se pomogne. I pomagalo se

Nije naime baš jasno zbog čega se predsjednica mora susresti s predsjednikom jednog od dva entiteta susjedne BiH gotovo na način kao da se susreće sa šefom suverene države.

Za Franju Tuđmana je znano kako bi, da ga “dragi bogo” na vrijeme nije uzeo k sebi (zajedno sa svojim ustašodinim ministrom obrane), najvjerojatnije bio optuženik za ratne zločine pred Haaškim sudom..

Hoću da radim, zaista hoću. Ne bežim od posla i ne omalovažavam nijedan pošten posao (kliše). Hoću sebi da kupim nove patike, telefon. Hoću da otputujem na more, planinu. Hoću da se skinem kevi s grbače, hoću sa 25 godina da imam svoj dinar. Imao sam ga i sa manje godina, doduše.

Mi Hrvati, za razliku od ovih izbjeglica, nismo nikad napuštali dom

U Americi svake godine 40.000 ljudi oduzme sebi život; samoubistvo ostaje deseti vodeći uzrok smrti u ovoj zemlji, i treći po redu uzrok smrti mladih od 15 do 24 godine.

Ako ovo čitate znači da imate vremena. I to slobodnog. Makar malo. A to je danas već veliki luksuz.