Iza formalne osude „takvih postupaka“, Kolinda Grabar Kitarović zapravo šalje ubitačno jasnu poruku: Jeste, nasilje je dopušteno, jer za primjenu sile postoje opravdani razlozi...
Unatoč neskrivenom divljenju Papinom Fordu Focusu, Dragan Čović nije odolio zovu Audija 8, i po cijenu prekoračenja budžetskih stavki i naknadnog prekrajanja Plana javnih nabavki. Online portali uglavnom su propustili priliku ukazati na ovo bahato rasipanje novca poreskih obveznika. Žestoki momci sa zapadnohercegovačkih portala hrabro su prešutjeli ovu aferu
Scena se desila sasvim pouzdano u Opštini Centar Sarajevo 1993. godine: u neki kabinet ulazi posjetilac i kaže: “Esselamu alejkum”. Onaj u kabinetu se pristojno digne iza stola, pruži ruku na rukovanje i odgovori: “Alejkumu selam”.
Ugrožene su one među njima koje su prisiljene nositi i raditi što ne žele, npr. udavati se u desetoj godini za nekog matorca i biti mu druga, treća žena. O užasnim frustracijama potlačenih i potcijenjenih žena nad kojima muškarci sprovode strahovladu postoje skromne studije nekih psihologinja iz Egipta, Alžira, i koliko mi je poznato nekih znanstvenica arapskog porijekla sa norveških sveučilišta.
Ljudi su iz straha da će propustiti neke životne prilike prestali da govore „Ne!“. Jedu sve, ne jer su gladni nego jer se boje da će možda biti. Pristaju na sve zaboravljajući da se životne prilike ni iz čega ne događaju, već se stvaraju. Radom, principima, moralom, empatijom i iskrenošću. Upravo to „Ne!“ ima isti značaj u našim životima koliko i „Zašto da ne?“.
Publika uglavnom nema problema s Guyjem de Maupassantom. Zanimljiv je, zabavan, lako čitljiv, ima katkad onu peripetiju pred kraj priče pa zatekne čitatelja, a zna i neizravno kroz pripovijedanje postaviti etička i egzistencijalna pitanja i zadrijeti dublje od običnog štiva intrige.