Kolumne

Ko bi rekao da će doći vreme kada će ženama biti važnije što nose na sebi nego u sebi. Nisam izuzetak. Ima dana kad sebi najviše valjam, tek kad valjam tuđim očima. Ne mogu i ne želim da sudim. Onima koji žive za potvrdni odraz u ogledalu. Takvih se zemaljskih…

Ljudi su iz straha da će propustiti neke životne prilike prestali da govore „Ne!“. Jedu sve, ne jer su gladni nego jer se boje da će možda biti. Pristaju na sve zaboravljajući da se životne prilike ni iz čega ne događaju, već se stvaraju. Radom, principima, moralom, empatijom i iskrenošću. Upravo to „Ne!“ ima isti značaj u našim životima koliko i „Zašto da ne?“.

Znate li da je opština Ljubija starija od prijedorske? A, znate li da je juče sahranjeno troje stanovika ove, sad mjesne zajednice? A, znate li kako su umrli? UMRLI SU OD GLADI. A, znate li zašto za ovo, narod naše države ne zna? Prekrio im oči hidžab, marama, brojnica, krunica, krst, partijska knjižica, Dodik, Novalić, Radončić, Audiji, starlete i Zmajevi.

Doći ćemo u situaciju da se borimo apsolutno za goli život. I biće kasno za sve političke opcije i obećanja - kaže naš proslavljeni akademik i dramski pisac Duško Kovačević.

Bez obzira na sve ideološke kontroverze, sada se pouzdano može govoriti o tome, da je državna strategija Titove Jugoslavije u segmentima ostvarivanja društvene pravednosti, socijalne zaštite i slobodnog pristupa obrazovanju, generalno dramatično civilizacijski unaprijedila kvalitet života svih naroda tadašnje državne zajednice, a posebno bosanskih Muslimana, do tada tragično kulturološki izoliranih i nacionalno partikulariziranih.

Da razjasnimo nešto na početku: dva svoja frajera upoznala sam na Fejsbuku. Dakle, nisam gadljiva na muvanje preko društvenih mreža.

E dosta mi je i tebe narode. Dosta mi je i tebe i tvoje neukosti, neupućenosti i nezainteresovanosti. Dosta mi je te tvoje letargije, ljenosti, nebrige i neznaja. Dosta mi je, više, i tvog ćutanja i svake neizgovorene riječi.

Da li su se ijednom zagledale nad Mahirovom slikom i vidjele da to dijete nikome nije moglo nauditi. Da je to dijete čisto kao suza.

Onog trenutka kada obučeš službenu uniformu - ti si poprimio formu službenika države koji služi građanstvu i gotovo da gubiš svaki privatni i lični identitet, barem za javnost. Ti više nisi Suljo, Mujo, Haso, Vaso već si "službeno lice"