Slab pisac, sitan i nedarovit, a tako ambiciozan i željan priznanja, Radovan Karadžić se smanjuje i od mračnog demjurga svih naših života i sudbina najednom biva onaj koga je lako nadvladati i zaboraviti. Samo jedan u nizu loših, nemotiviranih i frustriranih pisaca, koji bi dušu dali za jednu dobru rečenicu, za jedan istinit i dobro sročen stih. Ali uzalud im: njihova je robija doživotna. Književnost je stvaranje svijeta nanovo. Radovan Karadžić neće stvoriti nijedan. Književnost je jedini njegov zatvor.
Vrlo često se pitam kada će u Srbiji biti bolje. Vrlo verovatno onda kada informacija da si Srbin po prioritetu postane sekundarni podatak, a primaran da si Dobar Čovek.
Kukavice vole nepismenost, podrazumevane tekstove, citate koji ne postoje, falsifikate. Tako će napad u Briselu odmah prikazati kao delo izbeglica, iako izbeglice beže upravo od ovakvih i često istih atentatora.
Nije toliko strašno imati u svom narodu i svojoj istoriji ratne zločince i neljude, koliko je strašno minimizovati ili relativizovati njihova zlodela. O jednom narodu ne govore zločinci koji su ubijali u njegovo ime, već odnos tog istog naroda prema tim krvnicima... I još devet razloga zbog kojih ne treba braniti Radovana Karadžića
Idomeni je posljednja željeznička stanica prema Zapadu. Tu se, usred močvarnih predjela, idealnih za uzgoj riže, krajem zime 2016. zateklo četrnaest tisuća ljudi, izbjeglica iz Sirije, te iz niza zemalja Srednjeg i Bliskog istoka, te Magreba. Nakon zatvaranja balkanske izbjegličke rute ti ljudi nemaju kamo.
Ako se desilo koji put, da se proricanje nije ispunilo, astrolozi nisu zaključivali da im je teorija netačna već samo, da je dan i čas rođenja onoga čija se sudbina proricala, bio netačno određen. A ako im najzad ni to nije pomagalo, oni su morali pribeći i samom menjanju astrološke teorije, ali razume se samo u pojedinostima, jer da je ta teorija u principu netačna i da je ceo posao njihov zaludan, astrolozima nije padalo na um.