Koja je to mogla biti godina, nitko se pravo ni ne sjeća, kada je Vasu Stajića ispred gradskog komiteta partije imenovalo za glavnoga tajnika pjesničkih susreta u spomen na sedamnaest strijeljanih ilegalaca.
Čak ni fraza “zadnji neka ugasi svjetlo” više nema smisla jer svjetlo je već ugašeno, žarulja je pregorjela od muke, ne mogavši više izdržati količinu gluposti kojom je obasuta. I zato možemo samo preporučiti sljedeće:
Austrijski izbori su imali srećan kraj, ali su poslali i jednu zabrinjavajuću poruku: za laž je potrebno jako malo. Samo nekoga treba ubediti da deo svojih frustracija izruči pred mikrofon.
Prijateljicu koja je rodila prije nas znale smo ogovarati na kavama, kako ona ne može nikad stići na vrijeme, zašto joj je dijete stalno na sisi, zašto doji u javnosti (i to pred našim partnerima, zamisli samo!), zašto nas maltretira da pušimo po balkonima usred zime...
Izraz “uljudna tišina” savršeno pristaje našem vremenu. Kako propadaju neka zemlja i njeno društvo? Kako nastaju desničarske diktature i koja je u tome uloga buržoazije?
Zvao me opet nekidan u dva iza ponoći Kožo da pita nešto. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic, ili da pita tako neku budalaštinu.