Gledamo kako svet nestaje, ali zemlja ostaje, reč ostaje. Svi oplakujemo nestajanje našeg grada. Ali slavimo trajanje života u glinenom loncu, metalnoj posudi, pogrebnoj masci. Metalna glava ovna, kameni bik, to je jedina stoka koja nam je ostala. Prazne posude, prašnjavi mehovi, to je hleb i vino što su ostali za nama. Oplakujemo nestanak grada. Prihvatamo da svet umire. Ali čekamo da vreme pobedi smrt zahvaljujući vetru, svetlosti i stalnim godišnjim dobima.
Pod izgovorom da ne odmažemo, zavaravamo se da smo dobri. Nismo dovoljno. Ovaj svet neće spasiti ni inteligentni, ni bogati, ni uspešni. Neće nas izlečiti ni znanje, ni pare, ni titule. Ovom svetu danas treba beskrajno ljudskosti, a ne na kašičicu.
Milorada Dodika je ulica dovela prvi put na vlast. Enitetski udar izazvan odlukom Biljane Plavšić da raspusti Skupštinu izbacili su ga u političku orbitu. Podjela i netrpeljivost u RS u to vrijeme je bila gotovo fizička. Granica je bila negdje kod Prnjavora, gdje su se susretali tadašnji interesi i izborni rezultati Banjaluke i Pala.
Živimo u svetu u kojem je revolver vizualno prisutan koliko i tiganj… Lažni i opasni argument da ne puca oružje nego čovek izgovoren je i prenesen samo zato da bi se umirili najpovršniji umov
Stvar je posve jednostavna. Da prostija ne može biti. Najčeličnija muda će imati oni koji ne izazovu bilo kakve sukobe i koji ne gurnu narod u haos. Vrlo jednostavno
Evo sam se konačno složio u jednoj stvari sa Aleksandrom Vučićem: on je juče mrzovoljno promrsio, otprilike (ako sam ga dobro razumeo, što je bilo teško) da su oni koji su noćom kradom rušili Savamalu „idioti", jer da su to sve bili „nelegalni objekti" koje je trebalo rušiti za dana i bez – pretpostavljam – čarapa na licima.
I zato, stranče, ako želiš dugu, ali baš duuugu starost, dođi u Republiku Srpsku, glasaj za SNSD, pa da vidiš šta je vječnost. Smrt daleko, a dan k'o godina.