Diktatura većine se vrlo lako pretvara u tiraniju većine u demokratiji, a naročito u bosanskohercegovačkoj etnokratiji konstitutivnih naroda u kojoj "konstitutivnim pojedinkama i pojedincima", tj. individualnim, privatnim građankama i građanima ne preostaje mnogo prostora za fizičko, mentalno, intelektualno, kulturno, pa ni političko postojanje i djelovanje.
Evo, mali ekperiment. Možete li zamisliti Aleksandra Vučića kako neobavezno čavrlja sa djecom? Dakle, možete li zaista to sebi predočiti, a da niste cinični???
Pjevač i gitarista legendarne rok grupe Azra Branimir Džoni Štulić reagovao je na izjavu Siniše Škarice, urednika nekadašnjeg "Jugotona", danas "Kroacija rekordsa", da je ta diskografska kuća vlasnik snimaka Azre.
Čini li vam se naslov ove kolumne pretjeranim? Smatrate li da teolog i kršćanin ne smije rabiti tako grubu riječ? Da ne dolikuje uglednome kolumnistu da prostači? Ha, nije Pilselu prvi puta, kazat će neki. Ne, nije. Ima prilika i dođe mi nekad da opsujem.
San o društvu socijalne pravde i jednakosti prati ljudsku vrstu cijelu povijest klasnih društava. O njemu su prije pet-šest stoljeća sanjarili utopisti – takvo društvo, u svijetu krajnje intrigantnim kibucima pokušava živjeti i danas preko stotinu tisuća Izraelaca. A u prvu, teorijski domišljenu filozofiju ga, pojmovima socijalizma i komunizma, prvi razvi Karl Marx, njemački politekonomista i filozof, najavljujući ih kao društva kojima pripada budućnost.
Meni sad na um pada kako je radijacija, ustvari, kondenzirano vrijeme. U mom nekondenziranom vremenu, u posljednjih trideset godina, zbilo se pustošenje, nestanak svega i svih koji su mi bili bliski. U dupleks grobu na Barama ili u sjećanjima nestalo je sve. To je Černobil.
Zbog nečega ljudi misle da je nedostojno od takvih pisaca da očekuju priznanja i pohvale, i da ih se ne tiče što o njima misli ili govori kojekakva ljudska pljeva. Zbog nečega ljudi misle da bi takvi kao Meša, uz takvu nesumnjivu veličinu, morali lako, sretno i zadovoljno živjeti o kruhu i o vodi. Na žalost, nije tako