Na umu su mi petorica njih, svakome sam, makar iz čuvenja, poznavao roditelje. Znam šta je bilo sa tim ljudima, kako su proveli rat i gdje su danas, ako su živi. Za što su pali njihovi sinovi?
Imam skoro 40 godina i do juče sam mogla sa sigurnošću reći kako nisam nikad bila u dilemi ostati ili otići iz BiH. Prosto nisam razmišljala o tome nakon što sam od ’93. do ’96. godine bila izbjeglica i jedva dočekala kraj rata da se vratim svojoj kući.
Kolikogod se izmuze mlijeka za opstanak i napredak ove razapete države, sve to, kao slon u staklarskoj radnji, Bakir Izetbegović nogetne i razaspe, u svoj raskoši svog talenta za postizanje - autogolova.
Ne smije se dozvoliti da Bosna i Hercegovina ostane na samo dvije škole pod jednim krovom: zašto bi bili diskriminirani homoseksualci, ateisti, crnci, pankeri, globalisti, ćelavci, kosmopoliti, vehabije, „ostali“...? Mora se konačno ljudima dati da imaju i svoju televiziju. I WC. Treba ići korak dalje i napraviti odvojene (umo)bolnice. I zatvore, trebaće.
Usprkos velikim riječima, uzdignutim i spaljenim zastavama, fašističkim pozdravima i hiperinflaciji protestnih nota, suština aktualnog srpsko-hrvatskog spora je vrlo prosta te iznimno niska i kvarna, piše Andrej Nikolaidis za Al Jazeera Balkans
A zašto bih ja sjedila doma i s vremena na vrijeme gledala ove idiote koji vladaju Hrvatskom bez da prstom mrdnem? Nisam jedina. Svi mislimo isto. Naši političari su kriminalci, lopine bez stila, brbljavi zločinci, jebu nas godinama, a mi…, a ja… Gotovo je! Ja sam ušla u SMS, Sasvim malu stranku, bit ću na listi u prvoj jedinici ako se to gdje će biti Bandić i ona druga dva bandića zove prva jedinica.
Srbija i Hrvatska, dva sijamska blizanca koji se ne podnose, „zaustavljena“ su društva u kojima svi pokušaji modernizacije završavaju neminovnim povratkom na odavno mrtve matrice, na četništvo i ustaštvo