Ako vam je "brat" čovjek koji zaziva vraćanje smrtne kazne i još konkretnije ubistvo preko 9000 ljudi, koje bi legalizacija iste donijela, samo zato što "neće valjda da ih hrani", morate se zapitati za svoje mentalno zdravlje.
A možda, ipak vojni udar, u Turskoj nisu pokušali izvesti vojnici / oficiri, šta ako su po Parlamentu iz tenkova pucale sudije, most na Bosforu blokirali maskirani tužitelji, a zračnu luku preuzele jake snage odvjetnika i sudskih vještaka?!
Izvršili ste klasičan urbicid i od jednog grada ste napravili selendraču. I ne, nije to loše. To je ogavno, perverzno, nazadno i tragično. Mladost je pobjegla, starost je pomrla, djeca se ne rađaju. Grad liči na Černobil.
Umjetnici Zapada nisu lijeni i zato više nisu umjetnici, već proizvođači nečega. Potpuna zaokupljenost umjetnika Zapada nevažnim stvarima, kao što su proizvodnja, promocija, sistem galerija, sistem muzeja, sistem natječaja (tko je prvi), zaigranost objektima, sve to udaljilo ih je od lijenosti, od umjetnosti. Kao što je novac papir, tako je i galerija soba.
Turska je naša majka. Erdoan je naš otac. Mi nismo Bošnjaci. Mi smo Turci. Uskoro će naš glavni grad biti Ankara, a Izet-begovići će postati samo namjesnici velikog sultana u bosanskom sandžaku. Ako mislite da griješim – zagooglajte. Ili potržite na youtube. Dok nam još dopuštaju da Internet koristimo.