Koncept narodne države skovan je ovde još u 19. veku, a to onda znači da se vlast neminovno preda u ruke jednom čoveku koji najbolje zna šta "narod hoće". Ovako istoričarka Dubravka Stojanović vidi naš politički trenutak.
Otac mu je ubijen. To je bila činjenica. Zašto bi sin zasluživao da se s njim drukčije postupi? Rasa mu je ubijana. I to beše činjenica. Zašto bi jedan od njenih pripadnika bolje prošao? Ljudi su, činjenica je, oko njega ubijani.
Alternativno, školske uniforme mogu biti i maskirne košulje. Možda na prvu djeluje malo ekstremno, ali ako su premijer, ministar i grupa eksperata zaključili da je bitnije da škola odgaja patriote nego da obrazuje učenike, onda to zvuči kao pun pogodak.
Zastaje mi knedla pod adamovom jabučicom svaki put kada vidim koliko smo ljubav počeli da shvatamo crno-belo, a kako zlu umemo da dodeljujemo nijanse. Kao da ono nije uvek crno. Koliko smo se izgubili u lavirintu koji se zove planeta Zemlja i koliko smo kao ljudi uspeli da odemo od naše suštine.
Ako kao neoliberal u BiH trebam sada živjeti svoje snove jer je ovdje navodno nametnut neoliberalni model, onda mi morate objasniti kako je moguće da u zemlji u kojoj svaki treći zaposleni radi u administraciji ili državnim firmama, u kojoj je od deset kompanija s najviše zaposlenih, osam u vlasništvu države, koja je prema indeksu lakoće poslovanja na 131. mjestu u svijetu, i u kojoj je veći poslovni uspjeh gotovo nemoguće ostvariti bez veza s vladajućim političkim strukturama, na sceni neoliberalizam?
Nakon olako izgovaranih prijetnji i pozivanja na novi rat u BiH, koja ovih dana pljušte iz usta ovdašnjih političara, te tenzija koje rastu zbog raspisanog referenduma povodom 9. januaara u Republici Srpskoj, juče na Facebooku osvanuo status Sarajlije Eldina Kurbašića koji je zatresao cijeli region.