Čekajući jednu knjigu u jedno banjalučko, gimnazijsko proljeće – 1962. godine, kada je objavljena prva zbirka pjesama Nasihe Kapidžić Hadžić »Maskenbal u šumi«
Bivša fabrika akumulatora izgleda sa polja još veća, još moćnija, kada sam izašao i udahnuo vazduh. I čitav taj socrealistički betonski kompleks kao da magnetski privlači nazad. Kao da zove da se vratimo. Zašto u svim dostupnim javnim izvorima o toj fabrici piše samo da je bivša i da ju je preuzeo holandski bataljon pod komandom Ujedinjenih nacija, posle proglašavanja Srebrenice za zaštićenu zonu? Nakon ulaska snaga Republike Srpske, u fabrici su spas potražili Srebreničani. Mnogi ga nisu našli... Zašto postoji želja da se sakrije istina o nekada moćnoj fabrici, koja je pravila džinovske akumulatore, za sovjetske brodove? U njoj su radili Bošnjaci i Srbi...
Pre nekoliko nedelja sam u gradskom prevozu načuo razgovor jedne devojke sa prijateljem, dogovarali su se o mestu gde će se sastati. U jednom trenutku izrekla je rečenicu po kojoj ovaj tekst nosi naziv – “Ne filozofiraj”. Time je htela da prekine svaku raspravu i produžetak pregovora o mestu sastanka. To je bila moja inspiracija da napišem ovaj tekst.
Ovog ljeta, kada na Demofestu budemo predstavili naš prvi album, markiraću kao "ispunjen" jedan svoj veliki životni san, iako sam od njega davno bio odustao i skoro ga zaboravio.