Nema tog neprijatelja Republike Srpske, tog Soroša, tog srbomrsca, koji bi ovako temeljno i do koljena potukao entitet, kao što ste to uradili vi u SNSD-u. Ostavili ste sela bez ljudi, opustošene gradove, zemlju zapuštenu, stvorili ste devijantne generacije poslušnika i postali izvonik bijede diljem Evrope...Pa nema tog zlotvora koji bi bio efikasniji.
Jadranka Stojaković velika je pjevačica, ali se njezina veličina nikada nije mjerila i prepoznavala po broju naslovnih stranica ili intervjua. Ona zapravo nikada nije bila zvijezda, izmicala se i dopuštala je drugima da zasjaju. Bez obzira na to, njezin glas danas čujemo jasnije nego većinu drugih glasova naših mladosti i djetinjstva.
Zamislimo, sasvim okvirno, situaciju: naša devojka razgovara u baru u kojem inače radi sa gostom Crncem, na engleskom. Iz nepoznatog razloga dolazi do svađe između grupe naših mladića i Crnca…
Mladi svakodnevno napuštaju BiH u potrazi za boljim životom. U zemlji gdje su se rodili teško da mogu pronaći svoje mjesto pod suncem. Jedna priča s bloga „Mostarca bez dlake na jeziku“ posvećena je tom odlasku, djeci, roditeljima, rastanku i uspjehu, negdje drugdje ali ne u svojoj zemlji. Otišla je i Maja, ispratila je majka u tuđinu, Njemačku i tamo sada živi lijep život.
Kako sam ja to shvatio, mahala se po novome zove “resort”, i putnik bi namjernik rekao da su Sarajevo i Bosna 400 godina bili pod Amerikancima i Englezima, a ne pod Turcima
Republika Srpska je po život opasno mjesto, u kojem caruje svakovrsni kriminal, gdje je slobodo govora misaona imenica, u kojoj ni sloboda misli ne postoji, iz koje ljudi doslovno bježe! Republika Srpska, ovakva kakva jeste, manimo se sad ideologije, GARANT je propasti svih njenih stanovnika đuture, kako god se zvali i kom god se Bogu molili.
Prijevod: Mario Kopić
Giorgio Agamben, L'aperto: L'uomo e l'animale, Bollati Boringhieri: Torino 2002. Objavljeno u časopisu Europski glasnik, br. 17/2012.
Dok pišemo ovaj tekst već se zna da je Petar Veličković, autor teksta „Protiv nasilja, ne protiv muškaraca ili žena“ objavljenog 18. jula u Politici – fiktivna ličnost.
„Vidiš li ti, druže Tito, šta se ovo događa? Došlo je dotle da oće da ti maknu ime trga u Zagrebu! Mamicu in jeben ustašku, da in jeben ustašku mamicu…“