Osnova iskrivljene slike leži u nakaradnom sistemu reciprociteta zločina koja veli, ako smo mi imali nekakvog Bearu, Krstića i Mladića, onda je «druga strana» morala imati barem jednog takvog.
Problemi nerazvijenosti, siromaštva, nedemokratske političke kulture, frustriranih nacija stariji su od Jugoslavije. Ostali su tu i posle nje, gušeći postjugoslovenska društva u ropcu iz kojeg ne umeju da nađu izlaz.
Nevini ljudi su ubijeni te '92. godine. To što nema dokaza za njegovu osudu, ne znači da Naser Orić nije krivac ili da barem ne zna one koji su ubijali nevine.
Deluje kako poglavnik Srbije neće moći da isporuči ono što je obećao Zapadu (Kosovo u UN) onako kako se to do sada pokušavalo, pa se kao opcija za izlazak iz ćorsokaka sve češće pominje međunarodna mirovna konferencija o Kosovu.
Karikatura Zuka Džumhura objavljena 1950-te godine u listu Književne novine, a potom u Politici, prikazuje Karla Marxa kako sedi za radnim stolom dok se na zidu iznad nalazi portret J.V. Staljina.
Obećao sam Radošu Bajiću da ću mu u svakom svom odgovoru na njegov „utuk” ukazati na bar dva dokumenta koja nedvosmisleno dokazuju zločinačku delatnost Dražinu. To je moj dug prema ocu, komandiru voda Druge račanske partizanske čete...
„U Hrvackoj se hapse i progone propali kapitalisti umisto da se sudi zločinačkom kapitalizmu! Ta ogavna manipulacija nama radnicima, proleterima i penzijonerima ide maksimalno nakurac! Hvala na pažnji!