Kolumne

Dedukcijom, dolazimo do državne formule: državni interes Republike Srbije jeste imovinska korist pripadnika vlasti kao zakonom nedodirljive organizovane kriminalne grupe.

I što dakle? Mi, ta stvorenja, ne umijemo ništa bolje nego da svaki trenutak toga neodređeno kratkoga života, koji se svakoga časa može prekinuti, iznakazimo

Nema jasnijeg ogledala za jedno društvo nego da se zagleda u svoju djecu.

Što se duže zadržavamo na vlastitoj nesreći, to joj pridajemo veću snagu kojom nam može naškoditi... Ljudi nikada nemaju grižu savjesti zbog onoga što namjeravaju da urade... Ko se osvećuje poslije pobjede, nije dostojan te pobjede.

Jedini značajni događaji u životu jesu lomovi. Isto tako, oni posljednji iščezavaju iz našeg pamćenja.

Za sada smo samo još uvek samo obogaljeni strašnom bolešću koja se zove nedostatak duhovnosti, ali ta bolest je smrtonosna. Čovečanstvo je učinilo sve da sebe uništi. Najpre moralno, a fizička smrt je samo rezultat toga.

Institucionalni okvir korupcije su vladine agencije koje su, iskrivljenim tumačenjem preporuka EU, ustanovljene kako bi derogirale nadležnosti sudova.

Slobodna Dalmacija objavila je reportažu Borisa Dežulovića iz okupiranog Vukovara 1991. godine...

Ako ne umeju da rade,pa da izgrade čestitu cestu od Niša do Dimitrovgrada,umeju Srbi da se biju,pa će ih u četiri rata–i to, usput rečeno,sva četiri izgubljena!–poginuti manje nego u saobraćajnim nesrećama na 20 kilometara jedne provincijske magistrale