Da su imali hrabrosti, trebali su za direktoricu projekta EPK odabrati Ružu Tomašić ili barem Marijanu Petir, ako ne i obje, na pola radnog vremena, a režiju svečanog otvorenja povjeriti Ivanu Penav
Govoriti o „Parazitu“ kao kritici kapitalizma, uz malo preterivanja, slično je kao i hvaliti seriju „Alo, alo“ kao kritiku fašizma i nacizma. Pri tom, kao „Parazit“, „Alo, alo“ je zanatski izvrsno urađena priča za sasvim dobru (iako jeftinu) zabavu.
Ja i mama i tata smo vozili se u škodilaku. Mi smo sa škodilakom pičili u Siti Centar. U Siti Centar mi nediljom idemo u šoping. Tata je u škodilaku šteknijo radijo. Iz radija je pivao Oliver.
Ja i mama i tata smo vozili se u škodilaku. Mi smo sa škodilakom pičili u Siti Centar. U Siti Centar mi nediljom idemo u šoping. Tata je u škodilaku šteknijo radijo. Iz radija je pivao Oliver.
Pismo iz Kine: U poslednje vreme retko prođe dan a da me neko ne pita da li sam živ. Ljudi padaju mrtvi po ulicama, kažu mi. Bolnice pucaju po šavovima. Doktori gaze preko leševa…
Gimnazijo draga sa nekoliko imena (Realna, Niža, Esad Midžić, Sveti Sava) i veličanstvenom kolonom ljudi i đaka iza sebe, sretan ti rođendan i jubilej!
Neki od nas, uključujući i mene, potajno bi voljeli da smo trenutno u Wuhanu da vidimo kako izgleda postapokaliptični filmski set. Koronavirus je na svim vijestima, a ja se pitam: Gdje završavaju činjenice, a gdje počinje ideologija?
Vlasnici rodoljublja nas uče kako voleti zemlju: na vrhuncu ljubavi valja umreti za nju. To je taj patriotizam kao savršeno utočište hulja: za dokazivanje odanosti nečemu što oni smatraju otadžbinom, traži se pristajanje na sve na šta se ne može pristati.