Zapadna zajednica je ovog petka u Bruxelles poslala svoje ministre vanjskih poslova na pravu paradu solidarnosti s Ukrajinom. Ali Barbara Wesel misli: realni izgledi za Ukrajinu su tmurni.
Govor koji je Putin održao 21. februara jedan je od najneobičnijih govora našega doba. Za nešto više od 55 minuta Putin je izgovorio oko 6.000 reči, bez zastoja, bez beležaka i telepromptera.
Slike užasa iz Ukrajine koja se našla pod agresijom Rusije i pred negiranjem prava na postojanje od strane Vladimira Putina, otvorila je kraj svih ostalih pitanja i ono o ideji ujedinjene Europe.
Berlinski zid je pao i ljudi diljem Istočne Europe pozdravljali su novo, postsocijalističko doba. No čini se da se ta vijest nije ticala rumunjskog diktatora Nicolaea Ceaucescua, sve do dana kad se posljednji put obratio svom narodu, 21. prosinca 1989.
Putina koji sa zadovoljstvom rukuje nuklearnim koferčetom izgleda nimalo ne plaši pomisao da će, ukoliko se steknu nepovoljne okolnosti, odlučivati o sudbini čovečanstva u nepunih pola sata.
Ja sam Rus. U ime mog naroda, države i u moje ime Putin čini monstruozan zločin. Putin nije Rusija. Rusija oseća bol i stid. U ime moje Rusije i u svoje ime molim Ukrajince za oproštaj.