Individualizacija društvenih problema – od nezaposlenosti, zaduženosti, siromaštva, pa do zagađenja – produkt je neoliberalnog razaranja društvenog tkiva i negiranja društvene odgovornosti. Kako je govorila Margaret Thatcher, društva – nema! Sva odgovornost pada na pojedinca, a strukture koje uzrokuju probleme, prvenstveno korporacije i političke elite, uživaju imunitet. Tako smo navikli posmatrati i probleme mentalnog zdravlja, iako su takvih razmjera da psiholozi već govore o krizi mentalnog zdravlja. Psihologija ne treba da služi cementiranju sistema ugnjetavanja i izrabljivanja – to nije sistem u koji ljude treba uklapati, nerijetko uz pomoć medikamenata, nego sistem koji se mora mijenjati da ljudi ne bi patili. @RiD
Dida je pitao: „I šta sad? Jel to znači da ja mogu gorit letriku koliko me volja, a potrošnja mi se ne broji?“ Barba Roko je slegnijo sa ramenima: „A e!“ Dida je zavrtijo sa glavom.
Danas smo mi, narod, inače vladaru savršeno nepotrebni, ipak nužni za čuvanje opredmećene ili oživotvorene opsene, zapravo novomita. Samo treba to da odbijemo – bez velikih reči.
Beše to uobičajena crna kesa od najlona sa dva malena proreza za oči, kakvu naša vera propisuje kao obavezu za svakog muškarca koji se kreće van svog domaćinstva.
Orao koji je odrastao sa pilićima, umrijet će nesvjestan svojih mogućnosti! Pri tome će se oduševljeno diviti slobodi pripadnika svoje vrste, čijem letu svjedoči na nebeskom svodu!
Drvo života, kaže mitologija, daje 12 plodova, kralj Artur je imao 12 vitezova, Isus 12 učenika, a nakon Muhameda a.s. vladalo je 12 imama! Godina je niz od 12 mjeseci! Nakon 12 sedmica embrij postaje fetus, kojem pripisujemo začetak svijesti!