Zemlja traži krivce, krivci traže zemlju. Kao kad lik traži pisca a ne obratno, kao Bog zapovijeda. Ljudi izjednačeni tek u bijedi, ravnopravni samo u vlasti i u bogatstvu stečenom na najčudnije i namaglovitije načine. Munib i Miodrag, ujedinjeni u sticanju para, skupa i na sudu, bratski jamljali, oba za se i u svoj džep. Ćiro uzimao ponajviše, baraž ga zaustavio. Teško da će iko od njih u zatvor, u zatvor idu oni koji kradu staro željezo. O Radovanu, Jevrejima, Aliji, Slobi, Franji, sadaci, nafaci i ostalom, čitajte u sedmičnom pregledu nedjelje, hefte i tjedna.
Trista čuda u ovoj epizodi! Tramvaj koji govori, okrugli sto na čoškove, lebdeći gradonačelnik, Ginisovi rekordi, deda trči stadionom, šega, šora, mačovanje... Ima i sporta, u zdravom tijelu zdrav duh. Ima još svašta nešto, samo se sad ne mogu sjetit.
Od svih kritičara najveći je, najgenijalniji i najnepogrešiviji – vreme, kaže jedan aforizam. Ti kritičari, frustrirani marginalci, domaći izdajnici, strani plaćenici i sve ono čime su počašćeni od Mile nam vlasti, slušali su začuđeno koncert zvižduka na koncertu No smoking Orchestra u Banjoj Luci kad se On pojavio na sceni.
U nacističkoj Njemačkoj su za vrijeme Drugog svjetskog rata postojali koncentracioni logori. U logorima su u plinskim komorama spaljivani ljudi. Iz dimnjaka je izlazio pepeo, ljudski, masan i lijepljiv. Gebelsova propagandna mašinerija ubjedila je svoj narod da je pepeo i dim čudnog mirisa dim iz pekara, gdje logoraši, pripadnici nižih ljudskih rasa, prave hljeb za njemačke vojnike na frontovima širom svijeta.
Pas laje, političar laže, novinari konstruiraju, a ja se stalno vraćam odnekud. Vratio se iz Beograda, sa književnog festivala. Nitko me nije uhitio i zatvorio, laže Želja K. da Srbija nije sigurna za Bosanske građane. Ni Lamiju nitko nije uhapsio, a ona iz Sarajeva. Ni Pirketa, a on je Bosanac.
Da sam ja advokat Republike Hrvatske pred međunarodnim sudom, kao što hrvatski advokat nisam niti mi pada na pamet biti, i da moram Hrvatsku braniti od tužbe za obeštećenje članova obitelji onih Srba kojima je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj oduzeta sva imovina, ili im je u jasenovačkom logoru pobijen sav bliži rod, ja bih kao svjedoke obrane pozvao suce Okružnog suda u Banjaluci, a kao krunskog među njima pozvao bih gospodina Slobodana Radulja, sudskog vještaka za pitanja državnog terora, u slobodno vrijeme pravobranioca Republike Srpske.
„Tražeći ponovno fokusiranje „na mehanizme kojima se postižu ne tek skromna poboljšanja nego veliki iskoraci ka održivom prosperitetu“, visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU je utvrdio šest strateških ekonomskih oblasti - hidroenergetski potencijali, turizam, šumarstvo, poljoprivreda, informacijski autoput i cestovna infrastruktura - koji bi, kao što je rekao, mogli postati 'temelji stvarnog prosperiteta' ". Reče on. Reče i ništa ne reče. To su, kao biva, grane koje BiH sad pa sad može razviti, samo je pitanje fokusiranja na iste. Ili sam ja luda ili mi inteligencija nije dosegla taj nivo razmišljanja?
Kada je Biljana došla u njenu Banjaluku, Bijeljinu, Republiku Srpsku, postalo joj je sasvim jasno, pored onog crvića sumnje koji ju je izjedao i možda natjerao da učini i lažno priznanje, da je sve bilo razložno, smisleno i opravdano. Borba je bila pravedna, njen rezultat živ i zdrav, jači nego ikad, u jeku izgradnje, ljudi isti, čestiti, pošteni i ništa ne zamjeraju svojoj predsjednici.
I zato vas to pitam. Zato što ja ovaj grad ne doživljavam, kao gruntovnu skalameriju većinskog srpskog življa, sa nešto Bošnjaka, Hrvata, te ostalih, folklora radi. Ovo je grad Banjalučana. Trebao bi biti. Barem je nekad bio.