Devetnaesto stoljeće je bilo stoljeće rada i produkcije. Dvadeseto stoljeće je bilo stoljeće volje za moć i organizacije, a dvadeset i prvo stoljeće bit će stoljeće orijentacije: hoćemo li naći smisao ili ćemo se posve izgubiti. Jer sad smo u posvemašnjoj dezorijentaciji.
U Sarajevu je u prepunoj ,,Zetri“ prije neki dan, održana svečana premijera novog filma Jasmile Žbanić ,,Na putu“. Film nisam gledao, nisam imao priliku. Dakle, nisam bio u Sarajevu, nisam posjetio Berlinale, gdje je ovo celuloidno ostvarenje, kažu, bilo jedno od najzapaženijih, neću uskoro u Zagreb, Žepče, Mostar, Zenicu, Bihać. Živim u Banjaluci i film mi se gleda baš ovdje.
Težak je i zajeban život bio osamdesetih godina u okrutnom gradu Splitu ako si živio u predgrađu, imao dva metra, sto pedeset kilograma, gustu bradu, tetovirane ruke, autoprijevoznički obrt i ime - Labud. Teže je bilo možda jedino mračnih devedesetih ako si se prezivao Jovanović.
Facebook? Ma kakav Facebook, Facebook je postao smaranje, otkako su se na njega nakačili mame, tate, njihovi prijatelji, bake, djedovi, strine, tetke… Špijuniraju vas, ostavljaju svakavo smeće od komentara na vaš zid, tagiraju vas na fotkama na kojima je Duško Dugouško i kompanija, ili još gore, postavljaju fotke na kojima ste gologuzi negdje početkom 80-ih godina na Jadranskom moru.
,,Grupa monaha, pristalica episkopa Artemija, predvođeni crnorečkim kaluđerima, na kapiji manastira Gračanica fizički su nasrnuli juče na monahe koji podržavaju odluku Sinoda SPC-a o razrješenju vladike Artemija i imenovanju vladike Atanasija za administratora Eparhije raško-prizrenske.“
S posla sam svratio na kafu u obližnji kafić koji se u skladu s vremenom naziva Amerika. Uz kafu sam dobio kesicu šećera, a na njoj poznato lice; bacio sam pogled na gomilicu sličnih kesica u ćasi na stolu, kad, tamo sve iste. S obzirom na naziv kafića, na kesici bi recimo trebalo da bude lik Džordža Dablju Buša ili nekog drugog Džona Vejna, Majkl Džordan ili bar Bijons.
Poznata je priča o legendarnoj četvorici braće Karić predvođenih najprodornijim među njima, izvesnim Bogoljubom. Ta porodica talentovanih muzičara s Kosova je tokom veselih devedesetih godina napornim i nadasve poštenim radom stekla silna blaga.
Četiri pune godine je ove i ovakve vlasti. Još uvek se vade na sve prethodne, spominju svetske tokove koji su se urotili protiv njih, a četvrte godine od pompezno najavljenog referenduma imamo nešto što će koštati do bola, ništa novo nećemo saznati, osim da će nas leđa boleti i nakon obavljenog referenduma, kad se batina okrene na drugu stranu.