Ako neko već sebe smatra dekorom, anonimusom, nebitnim, onda se odmah nameće prva i osnovna razlika između njih i onih koji nisu pristali da sede u zavetrini.
Poslije par godina međusobnog klanja i masakriranja, pod oštrom paskom nečega što folklorno nazivamo međunarodnom zajednicom, došli smo do faze gdje se svi natječemo u jadnoj i patetičnoj disciplini koja se zove poštivanje prava nacionalnih manjina. O tome je snimljen uspješan bosanski film Gori vatra a nešto slično je uradio i poznati hrvatski filmski redatelj Vinko Brešan sa u Berlinu nagradjenim Svjedocima.
I sami zvijeri, proklinjali su nakon vlastitih zvjerstava podsjećali tuđa zvjerstva i slali poruke kako čine sve da zacijeli taj kraj. Podsjećali su okrutno da se ne zaboravi.
Bila je sunčana i prozračna ta nedjelja, prva nedjelja maja. Voljom kalendara treći je dan prvomajskih praznika, i mahmurno se Sarajevo budi iz rakijske izmaglice. Čaršija puna nekakvih Finaca i Norvežana u košuljama kratkih rukava što kupuju džezve i jatagane, a baštama po Miškinovoj ulici kao gušteri polegli muškarci u plavim majicama i plavim šalovima, glasno razgovaraju i piju sarajevsko pivo.
Sa izanđalim tramvajima sa evropskih se gradskih tračnica na sarajevske doklackao i duh novog doba. Njegova je zadaća sakriti ruglo svakidašnjice obećanjem ljepšeg života - svedenog u okvire displeja.
Dva od deset ljudi su u stanju mučiti i ubiti čovjeka na najgore moguće načine. Ja sam to otkrio sam, u ratu. A u ratu je čak 5 do 6 ljudi od njih 10, spremno na takvo nešto. Tako kaže psihologija. A sada je, bez obzira na to što je ljevica u BiH militantnija od desnice, ipak kakav – takav mir. A ljudi još uvijek muče druga živa bića. Čak odgajaju i djecu sposobnu da to rade.
I iz aviona se vidi da jedino na ovakvom skupu izmirenih bivših ratnih protivnika, kakav će 20. ožujka biti održan na Brdu kod Kranja, može biti proglašen kraj Jugoslavije i početak nove suradnje na drukčijim regionalnim osnovama. Ne vide to, doduše, ni mnogi koji će se tada naći za zajedničkim stolom, jer su se proteklih godina junačili u međusobnim svađama.
Život umotan u četiri vlažna zida u logoru od države, nebitan je. Priče o zacljeljenju rana i ganjanju pravde smješne su, jer nikad nepravednije ljudi nisu živjeli.
Dok je u Japanu predstavljeno dvadeset stranica o Bosni i Hercegovini u kojem je japanska novinarka pozvala svoje zemljake u posjetu zemlji koja je prolaz između Istoka i Zapada, u prljavoj državi su spašavani životi.