Kolumne

Naša je epoha obilježena ravnodušnošću prema bezbrojnim žrtvama tolikih nepravdi, ali i prema našoj vlastitoj sudbini. S jedne strane, kriva je udaljenost. Južna Afrika izgleda nam daleko, Etiopija također. A Kamerun još dalje. Mrtva ili umiruća djeca nisu naša. Reklo bi se da su se svi oni stanovnici nekog drugog planeta. Ili da žive u nekom drugom vijeku.

Pravo na reklamu i pravo na slobodno iznošenje stavova u predizbornoj kampanji su utjelovljenje slobodne trgovine i višestranačja. No, kako se i reklame i predizborne kampanje provode na besprizorno uvredljiv način, one su ujedno i cijena kojom plaćamo slobodu i demokraciju. To je nedvojbeno manje zlo od straha i siromaštva koji su zajamčeni u nedemokratskom i neliberalnom društvu ali ne znači da cijena još uvijek nije visoka

Reformisano sudstvo Republike Srbije donelo je odluku kojom je potvrđen dogovor tužilaštva i okrivljene Svetlane Ražnatović (rođ. Veličković). Dogovor je sledeći: ona priznaje krivicu, plaća globu, a Srbija joj dozvoljava da tokom narednih osam meseci služi kaznu u udobnosti sopstvene vile. Tako nekako.

U zemlji, u kojoj se sa sigurnošću zna samo broj zastupničkih i ministarskih mjesta, dok se broj gladnih, žednih i Kineza ne otkriva, ništa ne funkcionira.

U procesu hrvatske nacionalne integracije, osobito intenzivnom od posljednjih desetljeća Devetnaestoga stoljeća, vazda je manjkalo razumijevanja za to da je identitet bosanskohercegovačkih Hrvata neodvojiv element cjelovitoga kulturnopovijesnog „pejzaža” i identiteta Bosne i Hercegovine, i da bez njega ili izvan njega naprosto hlapi, te da je i zamišljena „svehrvatska” nacionalna kultura amalgam sačinjen od najmanje tri izrazito diferencirana povijesno-civilizacijska kruga: srednjoevropsko-panonskoga, mediteransko-romanskoga i balkansko-orijentalnoga, upravo, dakle, onoga kojemu pripadaju i koji povijesno suoblikuju bosanskohercegovački Hrvati.

Jedna od popularnijih balkanoloških teorija jest ona glasovita Churchillova, o Balkanu koji proizvodi više povijesti nego što je može podnijeti. Zgodna je to sentenca jednog od najvećih svjetskih proizvođača historije, ali ništa više od tipične ironične britanske dosjetke.

Prije 31 godinu, u Kliničko-bolničkom centru u Ljubljani, prestalo je da kuca srce Najvećeg sina naših naroda i narodnosti, Josipa Broza Tita.

Sreća pa imam i druga Oskara, koji isto ne ide na časove. On i njegovi su Jevreji. Stari kaže da je i Marks bio Jevrej i da su oni najpametniji ljudi. Za njih nema vjeronauke, jer ih nije bilo dovoljno, ali Oskaru i ne treba jer najbolje zna sve odgovore iz svih religija. On meni kaže da se ne sekiram, jer da je to sve isto.