Ako su Amerikanci organizirali konferenciju na Brdu kod Kranja kako bi pokrpali rupe u svojoj kosovskoj politici, može li to biti opravdanje Evropskoj Uniji da ruši prvo poslijeratno sijelo ex-Yu zemalja? Što je Bruxelles ponudio u zamjenu? Ništa, samo neku drugu konferenciju, sada u Sarajevu, koja također može doživjeti fijasko.
U velikom amfiteatru univerziteta u Freiburgu 26. jula 1967. godine Hannah Arendt održala je predavanje o Walteru Benjaminu. Neposredno prije nego što je počela govoriti, u amfiteatar je ušao Martin Heidegger, koji nikoga o tome prethodno nije obavijestio. U dvorani se začuo žamor. Iznenađena, Hannah Arendt je započela riječima:''Verehrter Martin Heidegger, poštovani Martine Heideggeru, dame i gospodo…''.
Ponovno pojavljivanje Rusije na Balkanu – zahvaljujući, jednim delom, finansijskoj pomoći, ulaganjima u energiju i obezbeđivanje infrastrukture za reagovanje u vanrednim situacijama – moglo bi ostaviti Srbiju u sred zagonetke jer region sve više postaje spornom tačkom u odnosima između Zapada i Rusije.
Prošle nedjelje - 13. marta, Zeitgeist pokret, nizom predavanja, seminara, okruglih stolova, obilježio je svoj dan. Nisam pročitao niti u jednom oborskom mediju jedno jedino slovo o ovom događaju.
Sad preskočimo pokatoličavanje kojem su se ti isti Iliri opirali, dok su i kako su mogli. Tad je Bosna postala katolička. Preskočili smo i pravoslavizaciju, i ona je bila sporadična koliko i neumitna. Preskočimo i islamizaciju, i ona je... Hej, stanimo malo! Ne može. Ne može se u romanu preskočiti početak. Ne može se sa švedskog stola snabdjevenog ljudskim mesom sa smetljišta istorije preskočiti glavno jelo. Ne može se preskočiti dolazak islama, katoličanstva, pravoslavlja, ne može se tek tako preskočiti osnovno jelo naših nacionalnih i političkih kuhinja.
Revizori se bave istorijom. Glavešinama koji su za blagoutrobije, podvoz i kojekakve usluge potrošili neobično mnogo državnog novca - ne mogu revizori ništa, revizori su paleontolozi finansija, arheolozi morala. Svi koji se po službenoj dužnosti ili po vlastitom nahođenju bave prošlošću mogu jedino da je unekoliko shvate i rekonstruišu, ali nije im zadatak da bilo koju istorijsku ličnost oni odlikuju ili šalju na vešala.
Industrija alata, Bilećanka - ovo su nekada bili ugledni hercegovački privredni kolektivi koji su zapošljavali nekoliko hiljada radnika i takmičili se ko će biti uspješniji. Danas, ovo su sve propala preduzeća sa desetinama miliona dugova i hiljadama radnika koji su ostali na ulici bez ikakvih prava.
Kad Štef ustrijeli Baricu pa sebe, to dobije desetak redaka u nekoj crnoj kronici, ni toliko ako nema nekog seksi ili skarednog detalja. Kada neki celeb, pak, premine, uzlijeću jata lešinarskih medijskih orlušina, podgrijavajući malograđansku slatku jezu koja, vele psiholozi, potječe od identifikacije s uzorima.