Mogao je Boris (Tadić) bar nešto da nauči od Ive (Josipovića), ali nije. Boris voli da ga grli Mile (Dodik). To su ti politički zagrljaji kao oni u Koza nostri. Dugo traju i ne prestaju. Sve su čvršći i sve su češći. Gotovo svakodnevno. Pogotovo otkako je Kosovo i u Organizaciji ujedinjenih nacija i u Evropskoj uniji izgubljeno. Ma ko i ma šta sada pričao.
Pre desetak godina sam u biblioteci prinstonskog univerziteta naleteo na kolekciju mapa istočne Evrope kroz vekove. Držeći listove palcem, pustio sam ih da se brzo jedan za drugim okreću. Kako su stranice i vekovi odmicali, granice država i nacija su oživele, počele da šetaju napred-nazad, da se šire i sužavaju, da nestaju i ponovo se pojavljuju. Video sam plime i oseke istorije, osvajačke vojske koje brišu stare i upisuju nove granice, ljude u neprijateljskom okruženju, etnička čišćenja. Video sam Balkan.
Konflikt između Amerike i Kine dominirao je sastankom MMF-a, održanom devetog i desetog oktobra. Amerika je vršila pritisak na Kinu da podigne vrednost juana, dok je Kina optuživala američku politiku davanja jeftinih kredita za previranja na tržištima novca.
Iako smo na cijelom ovom prostoru u posljednjim mjesecima i godinama svjedočili pravoj inflaciji isprika i izvinjenja, izjavu Bakira Izetbegovića u emisiji "Kažiprst" beogradske radiotelevizije B92 kojom se izvinio za svaku nevinu žrtvu Armije Republike Bosne i Hercegovine ne treba potcjenjivati
Koliko je prijateljstvo važno najbolje ćete shvatiti ako se na trenutak koncentrišete i pokušate se sjetiti bar jednog čovjeka koji nikada nije imao prijatelja, nema ga i vjerovatno ga neće nikada ni imati. Ali stvarno pokušajte. Ne ide, zar ne!
Nedavno istjerivanje Roma, ili Cigana, iz Francuske, izazvalo je proteste širom Evrope – od strane liberalnih medija, takođe i najviših političkih figura, i to ne samo onih sa ljevice. Ali se sa istjerivanjem nastavilo – ono je samo vrh mnogo većeg ledenog brijega evropske politike.
Pederi su svuda oko nas. Ima ih na „televizoru“, mnogi voditelji to jesu, ima ih po raznim institucijama, agencijama, a ja znam nekolicinu koji su u vladajućujoj stranci, u zgradi vlade čak. I nikom ništa. Žive svoje živote i svoje potrebe, tajno i mučno. Sloboda ispoljavanja je utopija.
Oktopod Pol je umro! Kako i ne bi - pogodio je sve pobednike utakmica svetskog fudbalskog prvenstva, onih gde su igrali Nemci, i nepogrešivo ščepao dagnju iz kutije sa španskom zastavom dan pre no što su Španci osvojili Mondijal. Tarabić iz akvarijuma u Oberhauzenu mora da je u poslednjih desetak dana imao neku opasno stresnu situaciju koja bi dotukla i slona, a ne Radomira, kako je to lepo o sebi u trećem licu rekao Radomir Antić. Da ga nisu terali da pogodi rezultat „večitog derbija“?