Kolumne

Medijski cunami koji je pratio društveno-politički zemljotres koji je ovih dana, blago rečeno, uzdrmao kanton Sarajevo nije lako sažeti u par rečenica. Ne zbog toga što se radi o nekom kompliciranom slučaju, jer je većini individua koje posjeduju organ za mišljenje jasno da je odluka ministra Emira Suljagića da se predmet vjeronauka ocjenjuje opisno i time ne ulazi u prosjek učeničkih ocjena zasnovan na pravilnoj procjeni situacije u kojoj su učenici koji ne pohađaju ovaj predmet bili diskriminirani.

Obuzdavanje moći mlađahnog kantonalnog ministra obrazovanja je stvaranje uvjeta za povratak izgubljene moći. Cerićev govor je govor tiranina, Suljagićevo nagoviješteno povlačenje je povlačenje Republike koja „ne vjeruje u svoje ustanove“. Narodi vole tiranine i zato smo tu gdje jesmo: u zoni sumraka

Nietzsche se ne smatra antikristom. Štaviše, smatra se jedino pravim tumačem života, ne učenja, kakvog je živio taj koji je umro na križu. Usprkos tome, ne smatra se ni kršćaninom. Zato moramo njegov tekst čitati s iznimnom pažnjom, inače će nam se dogoditi da ćemo sasma promašiti smisao zapisanog, odnosno rečenog. Problem je u tome da pred sobom nemamo samo dvije ravni, nego četiri: dvije koje se prekrivaju i dvije koje se ukrštaju.

Nikad u svom životu nisam volela nijedan narod ili kolektiv – ni nemački narod, ni francuski, ni američki, ni radničku klasu, niti bilo šta takve vrste. Ja zaista volim samo svoje prijatelje i jedina ljubav za koju znam i u koju verujem je ljubav prema konkretnim osobama.

Da ne dužim, nakon govora reisa Mustafe Cerića, pomislio sam da se ne radi više o istoj vjeri. Nakon svih ovih godina, otkako ne učim vjeronauku, ponekad razmišljam o tome kako je moguće da su ovi pomagaoci kriminalaca ikad zasjeli na svoje pozicije u religijskim zajednicama. Reis je u svom govoru bukvalno strpao sve što mu je palo na pamet, od genocida i etničkog čišćenja, do Federalne televizije, koja po njegovim riječima od muslimana pravi ovce, spremne da im se ponovo dogodi genocid, urbicid i šta sve ne.

Kaže... "ako i dalje budete dirali u vjeronauku, imat ćete sarajevsko ljeto na ulicama Sarajeva, isto kao što se protiv Mubaraka desilo egipatsko proljeće!"

Sveti Đorđe na konju s kopljem na kojemu je krst u dvorištu zgrade UN nas prstom uperenim u nebo upozorava u čiju slavu se ubija alegorija zla. Nenad Veličković škljoca i zvoca…

„Chuck Norris oborio Allaha iz vjeronauka“, vic je kojim je svoju kolumnu u Oslobođenju – napisanu povodom odluke ministra obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo Emira Suljagića, da ocjene iz vjeronauke ne ulaze u prosjek učeničkog uspjeha – započeo Boris Dežulović: jedan od osnivača i dugogodišnjih urednika Feral Tribunea, autor romana Christkind i Jebo sad hiljadu dinara, zbirke poezije Pjesme iz Lore i, pored ostalih, jednog od najboljih tekstova o antiislamskoj histeriji i neznanju kao jednom od njenih nosivih stubova.