Na pitanje kakve su posljedice nihilizma, prije svega na mlade, odgovaraju nam argentinski filozof i psiholog Miguel Benasayag, koji već niz godina živi u Parizu, i profesor dječje i mladenačke psihijatrije Gerard Schmitt, koji predaje na sveučilištu u Reimsu.
Analizirajući nedavni neočekivani izliv nasilja između uzbekistanske manjine i kirgiske većine u Kirgistanu, mnogi komentatori nisu uspeli da objasne zašto su se ta dva naroda odjednom okrenula jedan protiv drugoga. Objašnjenja se kreću od zvaničnog dodvoravanja kirgiskom nacionalizmu, preko puke policijske i vojne brutalnosti do provokacija koje vrše paravojne formacije u nadi da će stvoriti novi Avganistan, ali ništa od toga ne objašnjava zašto su međuetnički odnosi tako brzo postali tako gadni. Kao da je cilj komentara bio da još više zamute sliku, novinari su u nekoliko izveštaja isticali suštinsku sličnost – etničku, jezičku, kulturnu – između Kirgiza i Uzbeka.
I tako narod dobija priliku da se zgražava nad ponašanjem ljudi na Farmi, pošto nikad prije nijesu vidjeli, čuli i doživjeli ljude koji psuju, pljuju, manipulišu, lažu, smrde, ponižavaju (se), svađaju (se)
Današnje oživljavanje religioznosti među evropskim muslimanima nije rezultat uvoza religioznih tradicija nastalih na Bliskom Istoku ili bilo gdje drugo u muslimanskom svijetu. Ono daleko više održava dinamiku savremenih američkih evangelističkih pokreta. Ne predstavlja onda iznenađenje što pokret nije ni tolerantan ni liberalan, već zasnovan na dogmatizmu, komunitarizmu i skripturalizmu.
Da je Bog htio pedere, stvorio bi Adama i Stevu. Tako kaže transparent kojim su Gay-Pride u Zagrebu popratili izbrijani i nabrijani kontrademonstranti. Osim što znanstveno dokazuje kako su pederi Srbi, transparent otvara i vječno pitanje svih svjetskih homofoba, majku svih pitanja: odakle dolaze pederi? U kojim se to tajnim podzemnim laboratorijima regrutiraju, čime ih hrane, kakvu muziku slušaju ti nesretni mladi ljudi, pa listajući Neckermannov katalog muškog donjeg rublja iznenada s užasom osjete blagost u gaćama?
U jednom filmskom klasiku inspirisanom događajem, tačnije – jednom životinjom, govorilo se o koječemu. Najmanje o zlosretnoj životinji. U snijegu, na visinama do tada nedostižnim; neko s viškom vremena, dobro uhranjen, solidno obučen i obuven, u ledu je našao smrznutog leoparda. Onda je, ponesen metaforom otuđenosti i nepripadanja, nastao zapis o bijelcima u crnoj Africi. Onda i film.
Ono što je poražavajuće i zastrašujuće je da BiH aktivno tjera svoje ljude u ponor, a da prvi korak u prepoznavanju i nazivanju nasilja, govora mržnje i zločina iz mržnje pravim imenom, pravi neka druga država, pa makar tako što nekoj od žrtava te mržnje odobri zahtjev za azil i širom otvori svoja vrata, da bi ih tako zaštitila od vlastite domovine
U utorak, 22. juna, koji se u Hrvatskoj po novome računa kao Dan antifašističke borbe, gledao sam na History Channelu dokumentarni film o glasovitom Božićnom primirju 1914, događaju bez presedana u cjelokupnoj povijesti ratovanja, kada su kraj flandrijskog gradića Ypresa britanski i njemački vojnici na prvi ratni Badnjak spontano izašli iz rovova i proglasili primirje, ukrasili drvca, zajedno zapjevali, izmijenili cigarete, vijesti, iskustva i životne priče, pa na kraju odigrali danas već historijsku nogometnu utakmicu.